Irena: Transfuzija krvi je čest medicinski postupak i važno je znati njezine potencijalne koristi i štete. U listopadu 2016. Jeffery Carson iz medicinske škole Rutgers Robert Wood Johnson u New Brunswicku u SAD-u, i njegovi kolege, obnovili su Cochrane sustavni pregled istraživanja u kojima su uspoređivane različite granice za transfuziju crvenih krvnih stanica. On je pričao o važnosti tog sustavnog pregleda i njegovim zaključcima u ovom glasovnom zapisu, a Andrija Babić iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, preveo je razgovor i govorit će nam o tome.

Andrija: Pacijenti koji leže u bolnici su često anemični, s niskom koncentracijom hemoglobina (protein u crvenim krvnim stanicama koji prenosi kisik). Uzroci anemije su različiti, uključujući gubitak krvi tijekom operacije, prekomjerno uzimanje uzoraka krvi za laboratorijske testove, a anemija može biti i posljedica nekih bolesti. U anemiji je smanjena količina kisika u krvi što dovodi do jačeg rada srca da bi isporučilo kisik potreban tijelu. To je povezano s nepovoljnijim ishodom u bolesnika koji su anemični prije operacije ili koji imaju kardiovaskularne bolesti. Međutim, ne znači nužno da će popravljanje anemije transfuzijom crvenih krvnih stanica poboljšati ishode. Anemiju mnogi ljudi općenito dobro podnose pa se koristi od transfuzija crvenih krvnih stanica moraju gledati u odnosu na moguće štete.
Iako se brzo povećanje koncentracije hemoglobina u anemiji najbolje postiže transfuzijom crvenih krvnih stanica, njezina dostupnost i moguće štetne posljedice razlikuju se u različitim dijelovima svijeta. U zemljama s dobro reguliranim zalihama krvi, sigurnost transfuzije značajno se poboljšala u proteklih 30 godina, a ukupni rizici su vrlo niski. Međutim, siromašnijim zemljama transfuzija je skupa, opskrba krvlju je neprikladna, a krv često nije sigurna jer se ne testira na prisutnost virusa koji uzrokuju ozbiljne bolesti.
Postoje brojne randomizirane studije koje uspoređuju različite granice ili smjernice korištenja transfuzija crvenih krvnih stanica. Primjerice, u studijama su sudionici raspoređeni u 'restriktivne' skupine (krv im je transfundirana samo kada im koncentracija hemoglobina padne na oko 70 g/L do 80 g/L) te 'liberalne' skupine kada su sudionici dobivali krv pri višoj koncentraciji hemoglobina od oko 90 g/L do 100 g/L.
Ovaj sustavni pregled objedinjuje dokaze iz tih studija. Autore je posebno zanimalo hoće li rezultati ići u prilog širenju sve restriktivnije prakse transfuzija u svim skupinama pacijenata te može li se ona uskratiti u nekim okolnostima bez štete za pacijenata. Od posljednjeg sustavnog pregleda iz 2012. godine, broj uključivih studija se povećao te se broj sudionika u tim istraživanjima udvostručio na više od 12.500. Zbog toga je bilo važno obnoviti pregled da bi se osiguralo da se smjernice i dalje temelje na najnovijoj literaturi.
Ovaj sustavni pregled uspoređuje 30-dnevnu smrtnost i druge kliničke ishode za restriktivne i liberalne granice za transfuziju crvenih krvnih stanica za sva klinička stanja. Autori su uključili randomizirane studije u kojima su intervencijske skupine određene na temelju jasne granice za transfuziju, bilo kao razina hemoglobina ili hematokrita (postotak koncentracije crvenih krvnih zrnaca u krvi) ispod koje je trebalo primijeniti transfuziju crvenih krvnih stanica.
Trideset i jedna studija zadovoljavala je kriterije za uključenje. Deset je studija provedeno u ortopedskoj kirurgiji, šest u intenzivnoj skrbi, pet u akutnom gubitku krvi (krvarenju) ili traumi, pet u kirurškom zahvatu na srcu i manji broj u različitim drugim uvjetima. Ispitivani protokoli su podjednako podijeljeni s obzirom na koncentraciju hemoglobina korištenu za definiranje restriktivne transfuzijske skupine. Oko polovice studija koristilo je granicu od 70 g/L, dok su ostale koristile restriktivnu granicu transfuzije od 80 g/L do 90 g/L.
Kada su autori ispitivali utjecaj restriktivnih transfuzijskih protokola na učestalost transfuzija, otkrili su da smanjuju rizik od transfuzije za 43% u širokom rasponu sudionika svih kliničkih specijalnosti. Sveukupno, restriktivni transfuzijski protokoli nisu povećali ni smanjili 30-dnevnu smrtnost u usporedbi s liberalnim transfuzijskim protokolima; a rezultati su bili malo drukčiji kad su podijelili studije na temelju restriktivne granice za transfuziju. Također nisu pronašli povećanje rizika za ishode kao što su srčani incidenti, infarkt miokarda, moždani udar i tromboembolija; ili za infekcije poput upale pluća, infekcije rana i bakterijemije (prisutnost bakterija u krvi) ni za restriktivne niti za liberalne protokole transfuzije krvi.
Međutim, nije bilo dovoljno podataka za dokaze o sigurnosti transfuzijskih protokola u određenim kliničkim podskupinama, uključujući akutni koronarni sindrom, akutne neurološke poremećaje i bolesnike s kroničnim oblicima anemije.
Ukratko, restriktivni protokoli transfuzije smanjili su učestalost transfuzija u širokom rasponu medicinskih stanja bez štete za pacijente u usporedbi s liberalnim protokolima transfuzije. Ti rezultati čine dobre dokaze da se transfuzija crvenih krvnih stanica može izbjeći u većine bolesnika s razinom hemoglobina iznad 70 g/L do 80 g/L.

Irena: Ako želite detaljnije proučiti taj Cochraneov sustavni pregled, možete pročitati više o granicama i protokolima koji su istraživani u ovom pregledu ili pratiti obnovu novim istraživanjima koja se provode, potražite ga online: pristupite na Cochrane knjižnicu (Cochrane library.com) i u tražilicu upišite izraz 'granice za transfuziju'.

Podcast translated by Andrija Babić
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Andrija Babić
Translated Podcast recorded by Teo Peričić