Andrijana: Dobar dan, ja sam dr. sc. Andrijana Perković Paloš, suradnica Hrvatskog Cochranea. Cerebralna paraliza je najčešći oblik tjelesnog oštećenja u djece. U Cochrane knjižnici postoji više preglednih radova o terapijama koje bi mogle pomoći djeci s cerebralnom paralizom i njihovim obiteljima. One uključuju pregled terapije prisilno induciranog pokreta, koja je ažurirana u travnju 2019. Glavni autori Brian Hoare, iz dječje bolnice Monash u Australiji, govori o ovom liječenju i dokazima o njegovim učincima. Prim. mr.sc. Maja Štimac, pedijatar i neonatolog iz Osijeka, prevela je razgovor, a doc. dr. sc. Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, s Medicinskog fakulteta u Splitu, će ga pročitati.

Irena: Veliki udio djece s cerebralnom paralizom ima jednostranu cerebralnu paralizu, koja je poznata i kao hemiplegični oblik cerebralne paralize. To utječe na kontrolu mišića i funkciju mišića s jedne strane tijela i u središtu je našeg sustavnog pregleda. Djeci s jednostranim cerebralnom paralizom teško je koristiti ruke zajedno i često će zanemariti pogođeniju ruku. Cilj terapije prisilno induciranog pokreta (engl. constraint-induced movement therapy) je povećati upotrebu te ruke i poboljšati način na koji djeca s jednostranim cerebralnom paralizom koriste zajedno svoje dvije ruke za obavljanje svakodnevnih zadataka. Temelji se na dva principa: ograničavanje upotrebe manje pogođene ruke (na primjer korištenjem udlage, rukavice ili pojasa) i intenzivna terapijska vježba pogođenije ruke.
U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu autori su proučavali izravne usporedbe terapije prisilno induciranog pokreta i usporedbe s drugim intervencijama, koje su analizirali u skupinama ovisno o relativnom doziranju tih drugih intervencija. Među nizom ishoda, posebno su bili zainteresirani za procjenu učinka terapije prisilno induciranog pokreta na to kako djeca s jednostranom cerebralnom paralizom koriste svoje dvije ruke zajedno, što podrazumijeva tehnički izraz: bimanualna izvedba.
Pronađeno je 36 randomiziranih istraživanja iz 19 zemalja, što je terapiju prisilno induciranog pokreta učinilo najistraženijom intervencijom u djece s cerebralnom paralizom. Postojala je golema raznolikost između istraživanja, uključujući široku paletu uređaja, modela i doziranja terapije; mjera ishoda; postavki i usporedbe intervencija. Prosječna dob djece u istraživanjima bila je 6 godina, s tim da je najmlađi ispitanik imao samo 3 mjeseca, a najstariji 19 godina. Iako je prosječno trajanje terapije prisilno induciranog pokreta bilo oko 130 sati, postojale su značajne razlike u prosječnom trajanju; u rasponu od 20 sati do nešto više od 500 sati; a trajanje dnevnih intervencija također je variralo u rasponu od 30 minuta do 8 sati. Prosječno trajanje programa bilo je 5 tjedana. Kada su procjene rađene neposredno nakon intervencije, pronađeni su dokazi niske kvalitete da je terapija prisilno induciranog pokreta učinkovitija u usporedbi s niskim dozama intervencija za poboljšanje bimanualnih izvedbi. Međutim, to nije bilo učinkovitije za poboljšanje bimanualnih izvedbi u usporedbi s visokom dozom intervencije ili intervencijom s prilagođenom dozom. Mali broj djece nije mogao tolerirati terapiju prisilno induciranog pokreta zbog frustracije i neprihvaćanja uređaja za ograničenje, a devetero djece od gotovo 500 u ispitivanjima nije moglo nastaviti terapiju prisilno induciranog pokreta. Međutim, čini se da je terapija prisilno induciranog pokreta sigurna intervencija za djecu s jednostranom cerebralnom paralizom.
U zaključku se može reći da terapija prisilno induciranog pokreta može djelovati bolje nego druge terapije za gornji ud kad je primijenjena u niskom intenzitetu kako bi se poboljšala djetetova sposobnost da koristi zajedno obje ruke, ali se nije pokazalo učinkovitije od drugih terapija koje su se provodile u visokom ili jednakom intenzitetu. Specifičan način provođenja terapije prisilno induciranog pokreta je manji problem od primjene pažljivo ciljanog i dobro podržanog programa terapije. Obitelji bi trebale imati povjerenje da prosječno aktivno sudjelovanje u dobro definiranom, intenzivnom programu terapije prisilno induciranog pokreta ili bimanualne terapije intenzitetom većim od "uobičajene njege" može dovesti do poboljšanja izvedbe ruku njihovog djeteta. Izazov je sada da kliničari prepoznaju potencijalne prepreke i mogućnosti za primjenu tih pristupa, te da ih uvedu u svoju kliničku praksu.

Andrijana: Želite li saznati više o različitim vrstama terapije prisilno induciranog pokreta u Brianovom sustavnom pregledu, pođite online na stranici Cochrane Library.com i u pretraživanju potražite "terapija prisilno induciranog pokreta i cerebralna paraliza".

Podcast translated by Maja Štimac
Translated Podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Andrijana Perković Paloš
Translated Podcast recorded by Teo Peričić