Irena: Dobar dan,  ja sam izv. prof. dr. sc. Irena Zakarija-Grković, voditeljica Hrvatskog Cochranea, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Demencija je značajan i rastući problem za pacijente, obitelji i zdravstvene službe diljem svijeta. Zato je važno pronalaženje načina za ublažavanje njezina utjecaja. Cochraneov sustavni pregled kognitivne stimulacije za poboljšanje kognitivnog funkcioniranja kod osoba s demencijom obnovljen je u siječnju 2023. Glavni autor, Bob Woods sa Sveučilišta Bangor u Walesu, nas izvještava o važnosti pregleda i najnovijim nalazima. Doktorica dentalne medicine, docentica Marija Roguljić prevela je razgovor, a njezina kolegica Nikolina Drašković, obje suradnice hrvatskog Cochrane-a, pročitati će ga.

Nikolina: Više od 60 godina praktičari i istraživači traže odgovore na pitanje: koji su učinci uključivanja osoba s demencijom u aktivnosti osmišljene za pružanje mentalne i socijalne stimulacije? Tijekom tog vremena, broj ljudi pogođenih demencijom dramatično je porastao, kao i svijest o njezinim učincima i na osobe s demencijom i na one koji ih podržavaju; učinkovitiji pristupi liječenju demencije potrebni su više nego ikada.
Godine 2012. objavljen je Cochrane pregled onoga što je opisano kao 'Kognitivna stimulacija' za osobe s demencijom. Ovaj pristup uključuje širok raspon aktivnosti s ciljem poticanja razmišljanja i pamćenja općenito, uključujući raspravu o prošlim i sadašnjim događajima i temama od interesa, igre riječima, zagonetke, glazbu i kreativne praktične aktivnosti u društvenom kontekstu s naglaskom na zabavu i užitak. Postupke „kognitivne stimulacije“ obično provodi obučeno osoblje koje radi s malom grupom osoba s demencijom oko 45 minuta dva puta tjedno, a može se također pružati individualno i, uz obuku i podršku, od strane obiteljskih njegovatelja.
Desetljeće kasnije, sa značajnim međunarodnim rastom istraživanja skrbi za demenciju, željeli su ispitati vrijedi li njihov prethodni zaključak da kognitivna stimulacija dovodi do poboljšanja kognicije, kvalitete života i društvene interakcije kod osoba s demencijom. Također, identificirati sve aspekte programa kognitivne stimulacije povezane s pozitivnijim ishodima.
Pronađeno je 37 studija, iz 17 zemalja i pet kontinenata, od kojih su dvije trećine objavljene od 2012. Studije su uključivale gotovo 2800 sudionika s blagom ili umjerenom demencijom prosječne dobi od 79 godina. Kao i prije, pronađena je mala korist za kogniciju na kraju tečaja, u usporedbi s uobičajenom njegom ili nestrukturiranim aktivnostima. Na primjer, temeljem rezultata naširoko korištenog kognitivnog testa Mini Mental State Exam (MMSE), procijenjeno je da je ova korist otprilike jednaka šestomjesečnoj odgodi kognitivnog pada koja se obično očekuje kod blage do umjerene demencije. Također, pronađeni su preliminarni dokazi koji sugeriraju veće kognitivne koristi kada su se grupne sesije odvijale najmanje dva puta tjedno (umjesto jednom tjedno) i da su koristi bile veće u studijama u kojima je demencija sudionika na početku bila blage težine.
Poboljšanja drugih ishoda bila su opsežnija nego u izvornom pregledu. Opet, sudionici su se poboljšali u mjerama komunikacije i društvene interakcije i, neznatno, u kvaliteti života. Sada su pronađene i male prednosti u svakodnevnim aktivnostima, u vlastitim ocjenama raspoloženja i ocjenama onoga što je osoba imala opisano kao 'ponašanje koje izaziva'.
Međutim, povjerenje u ove nalaze u većini je slučajeva samo umjereno zbog izraženih razlika u rezultatima između studija. Nije moguće biti siguran koji su točni razlozi za uočene nekonzistentnosti, ali primijećeno je da su studije varirale u nekoliko aspekata, uključujući je li kognitivna stimulacija bila grupna ili individualna; jesu li sudionici bili u staračkim domovima ili bolnicama ili su živjeli kod kuće; je li sesije vodio obučeni stručnjak, njegovatelj ili obiteljski njegovatelj; i koliko je trajanje programa. Nisu bili u mogućnosti ispitati toliko potencijalnih izvora varijacija. U tom kontekstu valja istaknuti manjak studija koje se bave rezultatima individualne kognitivne stimulacije.
Nalazi su u skladu s preporukama onima koji naručuju zdravstvenu i socijalnu skrb prema smjernicama NICE-a iz 2018. za skrb o demenciji u kojima se navodi da se 'ljudima koji žive s blagom do umjerenom demencijom ponudi grupna terapija kognitivne stimulacije'. Potrebna su daljnja istraživanja kako bismo razumjeli učinke različitih metoda provedbe (uključujući digitalnu i daljinsku implementaciju) i višekomponentnih programa, na primjer kombinirajući kognitivnu stimulaciju i tjelesne vježbe. Utjecaj učestalosti grupnih sesija i razinu ozbiljnosti demencije kod osobe također treba dodatno proučavati, kao i potencijalne dobrobiti i klinički značaj dugoročnih programa kognitivne stimulacije. Ova preostala pitanja važna su jer se ne tiču je li kognitivna stimulacija općenito učinkovita, već kako najbolje povećati njezine dobrobiti i kako je najučinkovitije usmjeriti.

Irena: Ovaj sustavni pregled dostupan je na cochranelibrary.com. Samo ubacite u tražilicu "cognitive stimulation and demetia".

Prevela: Marija Roguljić 
Lektorirao: Matko Marušić
Snimio: Teo Peričić 
Čitali: Nikolina Drašković i Irena Zakarija-Grković