Ključne poruke

- Za osobe s blagom do umjerenom demencijom, kognitivna stimulacija vjerojatno dovodi do malih koristi u kogniciji (opća sposobnost razmišljanja i pamćenja).

- Pronašli smo dokaze o drugim vjerojatnim korisnim učincima, uključujući poboljšanje dobrog općeg stanja, raspoloženja i svakodnevnih sposobnosti, ali te koristi su uglavnom neznatne i, pogotovo za kogniciju i opće stanje, podosta se razlikuju između ispitivanja.

- Većina ispitivanja je procjenjivala grupne kognitivne stimulacije. Buduća istraživanja trebala bi pokušati razjasniti posljedice individualnih kognitivnih stimulacija, procijeniti koliko često bi se grupne seanse trebale održavati kako bi imale najbolji učinak i prepoznati tko ima najveće koristi od kognitivne stimulacije.

Što je demencija?

Demencija je općenit pojam za brojne poremećaje mozga. Alzheimerova bolest je najčešća od njih. Ljudi svih dobi obolijevaju od demencije, ali ona najčešće nastupa kasnije u životu. Ljudi s demencijom uglavnom dožive smanjenje kognitivnih sposobnosti, koje mogu utjecati na pamćenje, razmišljanje, jezik i praktične vještine. Ovi problemi se pogoršavaju s vremenom i mogu dovesti do izolacije, uzrujanosti i tuge za osobu s demencijom i one koji joj pružaju njegu i podršku.

Kognitivna stimulacija

Kognitivna stimulacija (KS) je vrsta “mentalne vježbe” koja je razvijena kako bi pomogla ljudima s demencijom. Uključuje širok opseg aktivnosti s ciljem poticanja razmišljanja i sjećanja općenito, uključujući rasprave o prošlim i sadašnjim događajima i temama od interesa, igre riječi, zagonetke, glazbu i kreativne praktične aktivnosti. Uglavnom ju provodi posebno obučeno osoblje koje radi s malim grupama ljudi s demencijom oko 45 minuta dvaput tjedno, a može se provoditi i individualno. Neki programi su trenirali članove obitelji kako pružiti KS svojoj rodbini.

Što smo željeli saznati?

Htjeli smo saznati je li KS bolja za ljude koji žive s demencijom od uobičajene njege ili nestrukturirane socijalne aktivnosti za sljedeće ishode:

- kognitivne sposobnosti (uključujući pamćenje, razmišljanje i jezične sposobnosti)

- dobro opće stanje i raspoloženje

- svakodnevne sposobnosti

- tugu i uznemirenost osobe s demencijom i/ili njegovatelja

Također smo htjeti saznati jesu li njegovatelji u obitelji uočili ikakve promjene kod osoba s demencijom koja dobiva KS ili moguće neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Tražili smo ispitivanja koja su promatrala grupnu ili pojedinačnu KS, u usporedbi s uobičajenom njegom ili nestrukturiranom društvenom aktivnošću u ljudi s demencijom.

Usporedili smo i saželi rezultate istraživanja i ocijenili naše povjerenje u dokaze na temelju čimbenika poput metoda istraživanja i veličine uzorka.

Što smo pronašli?

Pronašli smo 37 istraživanja koja uključuju 2766 sudionika s blagom ili umjerenom demencijom i prosječnom dobi od 79 godina. Najveće istraživanje je uključivalo 356 sudionika, a najmanje 13. Istraživanja su provedena u 17 država s pet kontinenata, većinom u Europi. Manje od polovice (16) uključenih sudionika živjelo je u staračkim domovima ili bolnicama. Dužina ispitivanja varirala je između četiri tjedna do dvije godine. Broj terapijskih intervencija je bio različit između istraživanja, od jedne do šest tjedno. Ukupni broj varirao je između osam do 520. Većina istraživanja je trajala otprilike 10 tjedana, s otprilike 20 terapijskih intervencija. Većina istraživanja je pratila grupne intervencije, a samo osam je pratilo individualne KS.

Ključni rezultati

Nisu opisane ikakve negativne posljedice. Kognitivna stimulacija vjerojatno dovodi do malih korisnih učinaka na kogniciju, u usporedbi s uobičajenom njegom i nestrukturiranim aktivnostima. Ova korist je otprilike jednaka šestomjesečnoj odgodi u padu kognicije koja se uobičajeno očekuje u blagoj do umjerenoj demenciji. Pronađeni su preliminarni dokazi koji predlažu da je kognicija bila učinkovitija kada bi se grupne sesije odvijale dvaput tjedno ili češće (više od jednom tjedno) i da su koristi bile veće u istraživanjima čiji su sudionici imali blaži oblik demencije.

Također je pronađeno da su sudionici poboljšali komunikaciju i društvene interakcije i pokazali neznatna poboljšanja u svakodnevnim aktivnostima i vlastitim procjenama raspoloženja. Tu su također i vrlo mala poboljšanja u ukupnom stanju sudionika i u iskustvima koja su uzrujavajuća i uznemiravajuća za osobe s demencijom i njegovateljima. Kognitivna stimulacija vjerojatno malo ili nikako ne utječe na raspoloženja ili tjeskobu njegovatelja.

Koja su ograničenja dokaza?

Pouzdanost u ove dokaze je umjerena zbog zabrinutosti o razlikama u rezultatima između istraživanja. Ne možemo biti sigurni u točne razloge za ove razlike, ali smo zabilježili da su se istraživanja razlikovala u:

• načinu na koji je kognitivna stimulacija provedena (pojedinačno, u grupama, putem aplikacije) i sadržajem aktivnosti

• tome tko je držao program (obučeni stručnjaci, obiteljski njegovatelji)

• učestalosti intervencija (od 1 do 5 po tjednu)

• trajanju programa (od 4 tjedna do 1 ili 2 godine)

• vrsti i težini demencija koje su bile dijagnosticirane sudionicima

• prebivalištu sudionika (neki su živjeli u staračkim domovima i bolnicama, a neki u vlastitom domu)

Nismo bili u mogućnosti ispitati toliko izvora potencijalnih razlika koliko bi bilo poželjno zbog relativno malog broja istraživanja koje odražavaju svaki aspekt.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena inačica sustavnog pregleda objavljenog 2012. godine, u koju su uključena istraživanja objavljena do ožujka 2022. godine.