Irena: Uobičajeni Cochrane sustavni pregledni rad pruža odgovore o liječenju neke bolesti, međutim, povremeno naiđe i rad koji se bavi nekim velikim izazovima današnjeg društva. Jedan takav novi sustavni pregledni rad iz kolovoza 2016. godine istražuje dokaze o različitim načinima prevencije zlostavljanja starijih osoba. Glavni autor , Philip Baker s Queensland Tehnološkog Sveučilišta u Australiji objašnjava što su pronašli, a Helena Tomljenović s Medicinskog fakulteta u Splitu prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Helena: Loš odnos prema starijim ljudima, poznat i kao zlostavljanje starijih, je globalan problem i tiče se velikog broja ljudi diljem svijeta. Predstavlja jednokratan ili ponovljen čin. Premda može potjecati od strane zaposlenih njegovatelja, zlostavljanje puno češće dolazi od strane rođaka, primjerice sina ili kćeri zlostavljane osobe. Zlostavljanje može imati različite oblike uključujući financijsko, socijalno, fizičko ili spolno zlostavljanje te zanemarivanje.
Teško je znati koliko je problem doista velik, jer se često događa iza zatvorenih vrata, a zbog stanja poput demencije teže ga je pratiti. Međutim znamo da su ga milijuni starijih ljudi doživjeli te da će značajno rasti kako populacije stare. Zbog toga zajednice, udruge i vlasti traže načine kako prevenirati zlostavljanje i zaštititi prava starijih osoba.
Ponuđen je širok raspon programa, uključujući one koji ciljaju na njegovatelje i članove obitelji putem izobrazbe, sustava za poboljšanje financijske neovisnosti i rada s počiniteljima i žrtvama. Autori su htjeli sve njih pokriti u svojemu Cochrane sustavnom pregledu, te provjeriti učinkovitost bilo kojeg pristupa koji je osmišljen u svrhu smanjenja ili prevencije zlostavljanja u organiziranim ili institucijskim okruženjima ili u vlastitom domu. Željeli su se usredotočiti na studije koje su uključile mjere zlostavljanja, uključujući mjere samoprocjene, a gledali su i druge ishode koji bi mogli biti povezani sa zlostavljačkim ponašanjem ili bi mogle objasniti kako intervencije mogu smanjiti potencijal za zlostavljanje. Uključili su randomizirane pokuse i druge komparativne studije koje su trajale barem 12 tjedana.
Razočaranje za takav čest i zabrinjavajući problem je što su našli da dobrih studija općenito nedostaje. Uspjeli su identificirati ukupno sedam studija, koje su uključile oko 1900 starijih sudionika i 700 drugih ljudi, poput njegovatelja i članova obitelji, kroz različita okruženja. Našli su i jednu studiju koja se upravo provodi u Maleziji.
Tri su se studije usredotočile na njegovatelje starijih osoba, uključujući edukacijske treninge poput treninga radne snage. U jednoj studiji učile su se vještine nošenja s problemom u članova obitelji koji su njegovali starije s demencijom, druga je istraživala program za povećanje otkrivanja nasilja za njegovatelje, a u dvama su radili s žrtvama zlostavljanja za prevenciju zlostavljanja. U većini studija mjerene su promjene u znanju i stavovima, a vrlo malo je mjerilo učestalost ili ponavljanje zlostavljanja. Kvaliteta dokaza je varirala. Većina studija je bila niske ili vrlo niske kvalitete što znači da moramo biti oprezni glede toga što je nađeno kao učinak intervencije.
Obećavajuće je da su autori pronašli kako učenje tehnika nošenja članova obitelji i njegovatelja starijih osoba doprinosi smanjenju njihove tjeskobe i depresivnosti. To može vjerojatno dovesti i do boljih ishoda u starijih osoba. Međutim, nije jasno jesu li trening njegovatelja i programi usredotočeni na poboljšanje znanja uspješni. Programi koji ciljaju na otkrivanje zlostavljanja mogu doista dovesti do bolje identifikacije i zlostavljanih i zlostavljača, ali nije jasno smanjuju li i broj zlostavljanja. Od dvije studije koje su ciljale na žrtve kroz davanje socijalne potpore i edukacije, jedna je imala samo 16 sudionika što je bilo premalo da bi se pronašla razlika. Druga studija, u zajednici s nešto više od 400 stanovnika, pronašla je da su oni koji su sudjelovali u intervenciji imali veće stope zlostavljanja. Nije jasno što to znači. Možda je program učinio situaciju gorom, a možda je doveo do točnijeg izvještavanja o zlostavljanju starijih osoba.
Zaključno, postoji nedostatak istraživanja koja procjenjuju učinke prevencijskih programa zlostavljanja starijih, iako postoje neki dokazi koji sugeriraju da bi njegovatelje starijih osoba s demencijom bilo korisno učiti vještinama nošenja s tim poslom. Taj nedostatak istraživanja mora se promijeniti ako želimo pronaći učinkovite načine prevencije zlostavljanja starijih osoba. Postoji hitna potreba za državnim financiranjem tijela koja će za prioritet imati istraživanje toga područja, jer u ograničenim istraživanjima ostaju nesigurnosti, a k tome vrlo malo toga cilja razvitak modela najbolje skrbi za starije. To znači da postoji rizik da mnogi od programa koji se sada koriste ne dovode do željenog cilja, ili da čak mogu i pogoršati stvari. Ukoliko želimo smanjiti taj globalni problem, strategije prevencije moraju se na odgovarajuće načine vrjednovati, te moramo izbjegavati loša istraživanja.

Irena: Puno hvala Helena. Ako želite čitati o istraživanjima koja se provedena ili vas zanima ažuriranje ovog preglednoga rada kada se naprave nove studije, pođite na Cochrane Library.com i potražite 'prevencija zlostavljanja starijih'.

Podcast translated by Helena Tomljenović
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Helena Tomljenović
Translated Podcast recorded by Teo Peričić