Irena: Neki pacijenti koji uzimaju opioidne analgetike za suzbijanje boli razviju ovisnost o tim lijekovima, i možda se trebaju prebaciti na lijekove kao što su opioidni agonisti. U svibnju 2016., novi Cochrane pregled je skupio relevantne dokaze o toj temi. Dario Leskur s Medicinskog fakulteta u Splitu je preveo razgovor i govorit će nam o tome.

Dario: Opioidni analgetici se često daju za suzbijanje boli, iako u tijelu imaju slične učinke dobro poznatim, nedopuštenim drogama kao što je heroin. Posljednjih godina je došlo do dramatičnog porasta primjene opijatnih lijekova u mnogim razvijenim zemljama i zlouporaba lijekova je postala velik zdravstveni problem. Na primjer, u Sjevernoj Americi se pojavila epidemija predoziranja opijatima, s utrostručenjem broja smrti povezanih s opijatima, većinom potaknuta povećanjem njihova propisivanja.
Liječenje opioidnim agonistima, također poznata kao terapija održavanja opioidima, uključuje propisivanje doza održavanja opioidnih lijekova umjesto lijeka na koji se razvila ovisnost. Liječenje opioidnim agonistima, što uključuje lijekove kao što su metadon i buprenorfin, je jedan od glavnih načina liječenja opijatne ovisnosti, a utemeljen je na dokazima. Ti se lijekovi često primjenjuju u terapiji ovisnika o opioidnim analgeticima, što je ovisnost o opijatnim lijekovima često korištenim u terapiji boli, iako većina istraživanja o njihovim učincima potječe iz studija koje su primarno ili isključivo istraživale ovisnike o heroinu.
Autori su željeli vidjeti koja istraživanja o opioidnim agonistima su dostupna specifično za liječenje ovisnosti o opioidnim analgeticima. Tražili studije o različitim terapijama održavanja punim i parcijalnim agonisitima (koje se definiraju kao liječenje trajanja najmanje 30 dana), kao i usporedbe terapije održavanja s placebom, detoksifikacijom ili drugim psihološkim terapijama koje nisu uključivale terapiju održavanja agonistima.
Autori su primarno gledali učinke tih terapija na uzimanje opijata, kao i koliko uspješno su ti lijekovi zadržali ljude u terapiji. Također željeli pregledati druge mjere ishoda kao što su bol, kvaliteta života i zaposlenje, ali nije bilo dovoljno dokaza za većinu tih sekundarnih mjera ishoda.
Autori su pronašli šest randomiziranih studija, koje su uključile nešto više od 600 ispitanika, i ocijenili opću kvalitetu dokaza koja je bila niska do umjerena. Autori su oprezni zbog razmjerno male veličine studija i njihova otvorenog ustroja, u kojima su ispitanici i istraživači znali koji lijek je primala osoba u istraživanju. Pet od šest studija su bile iz SAD-a. Preostala je bila iz Irana. Tri studije su uspoređivale različite terapije održavanja agonistima (metadon i buprenorfin) dok su preostale tri uspoređivale održavanje buprenorfinom s kraćim terapijama (detoksifikacija ili kratka intervencija i upućivanje ispitanika).
U sažetku, dvije glavne terapije održavanja opiodnim agonistima, metadonom i buprenorfinom, su se činile jednako učinkovite za mjere ishoda povezane s zadržavanjem ljudi u terapiji i prevenciji neodobrene primjene opijata. Također, autori su pronašli da je terapija održavanja učinkovitija od detoksifikacije ili psiholoških terapija bez opijatnih lijekova u zadržavanju ljudi u terapiji i prevenciji neodobrene primjene opijata.

Irena: Ako želite detaljnije proučiti dokaze u ovom sustavnom pregledu, cijeli tekst pregleda je dostupan online. Pristupite na Cochrane knjižnicu (Cochrane library.com) i u tražilicu upišite izraz 'opioid agonist treatment'.

Podcast translated by Dario Leskur
Translated podcast edited by Matko Marušić
Podcast read by Dario Leskur and Irena Zakarija-Grković
Podcast recorded by Teo Peričić