Teo: Mnoge žene koje su rodile pate od prolapsa ili spuštanja zdjeličnih organa, pa je niz od šest Cochrane sustavnih pregleda posvećen kirurškom liječenju tog problema. Prvi je objavljen u siječnju 2016. godine i glavni autor, Chris Maher, iz Kraljevske bolnice za žene u Brisbaneu, u Australiji, opisuje rezultate, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor i pročitati će nam ga.

Irena: Kao što je Ivica rekao, prolaps zdjeličnih organa je česta pojava, zapravo može zahvatiti čak 50% žena koje su rađale. Radi se o spuštanju jednog ili više zdjeličnih organa: maternice, rodnice, mokraćnog mjehura ili crijeva; u ovom sustavnom pregledu autori su se usredotočili na spuštanje rodnice. Tradicionalni način kirurškog liječenja je uporaba ženinog tkiva (prirodni pristup), ali je pojava ponovnog spuštanja česta. Alternativno, smatra se da uporaba presadtka izrađena od apsorbirajuće ili trajne mrežice ili od bioloških materijala može poboljšati ishode operacije. Ovaj sustavni pregled potvrdio je da postoje dokazi umjerene kvalitete da su transvaginalne trajne mrežice djelotvornije od prirodnog pristupa. To uključuje manje stope svjesnosti o spuštanju rodnice, ponovne operacije za prolapse, te nalaza prolapsa tijekom pregleda. Doduše, postoje i neki problem vezani za taj način liječenja, o kojemu će biti riječi poslije.
Za ovaj sustavni pregled, autori su proučili 37 randomiziranih pokusa, s ukupno više os 4000 žena, u kojemu su uspoređivali transvaginalne mrežice s tradicionalnim prirodnim pristupom. Pronašli su da kada je 20 od sto žena svjesno spuštanja rodnice nakon liječenja prirodnim tkivom, ta brojka padne na 10-15 nakon liječenja trajnom mrežicom. Također, ukoliko stopa nalaza ponovnog prolapsa tijekom pregleda nakon postupka s prirodnim tkivom iznosi 38%, nakon liječenja trajnom mrežicom taj podatak bi iznosio između 11% i 20%.
Uz te prednosti, doduše, postoje i problemi vezani uz trajne transvaginalne mrežice. Na primjer, nakon liječenja prirodnim tkivom, 5% žena se treba ponovno podvrgnuti operaciji zbog spuštanja rodnice, urinarne inkontinencije ili vizualnog otkrivanja mrežice, dok nakon liječenja trajnim mrežicama taj postotak iznosi između 7% i 18%. Osam posto žena koje imaju trajnu mrežicu treba se podvrgnuti operaciji zbog otkrivanja mrežice. Pronađeni su dokazi niske kvalitete da apsorbirajuće mrežice smanjuju rizik od otkrivanja i ponovnog spuštanja rodnice prilikom pregleda u odnosu na prirodni postupak, ali nema dovoljno dokaza za bilo koje druge ishode. Dokazi niske kvalitete koje smo pronašli u istraživanjima koja su uspoređival biološke presadtke s prirodnim pristupom nisu pokazali razlike u svjesnosti o prolapsu niti u potrebi za reoperacijom. Što se pojave prolapsa tijekom fizikalnog pregleda tiče, dokazi su bili vrlo niske kvalitete pa se ništa na temelju toga ne može zaključiti.

Teo: Da biste saznali više o istraživanjima koji su uključena u ovaj Cochrane sustavni pregled, kao i o drugim sustavnim pregledima u ovoj seriji, posjetite Cochrane knjižnicu na Cochrane Library točka kom. Lako ćete naći ovaj sustavni pregled kada u tražilicu upišete ‘transvaginalna mrežica i prolaps’.

Podcast translated by Irena Zakarija-Grković
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Teo Peričić
Translated podcast recorded by Teo Peričić