Dosadašnje spoznaje

Mnoge žene i parovi vjerojatno neće zatrudnjeti i imati dijete bez medicinski potpomognutog postupka zbog neplodnosti. Liječnici su razvili niz potpomognutih reproduktivnih tehnologija (engl. assisted reproductive technologies, ART), kao što je in vitro oplodnja (IVF), koja uključuje manipulaciju jajašcima i spermom izvan tijela žene, kako bi pokušali povećati njezine šanse za trudnoću.

Tipično kod potpomognutog začeća, liječnici prikupljaju jajašca od žene i oplođuju ih u laboratoriju, što dovodi do stvaranja embrija. Embrij je rana faza ljudskog razvoja. Liječnici obično prenose jedan ili nekoliko embrija u ženinu maternicu (uterus) u jednoj od dvije faze razvoja embrija: ili u fazi brazdanja, koja je 2 ili 3 dana nakon sakupljanja jajne stanice kada se embrij obično sastoji od između 2 i 128 stanica; ili u fazi blastociste, koji je 5 ili 6 dana nakon sakupljanja jajašaca, kada se embrij sastoji između 70 i 100 stanica.

Donedavno su liječnici obično prenosili embrije u ranijoj fazi, fazi brazdanja. Međutim, postoji trend prijenosa embrija u kasnijoj fazi, fazi blastociste. Istraživači vjeruju da samo oni embriji koji su sposobni preživjeti dospiju do stadija blastociste; drugim riječima, embriji s boljim potencijalom će se sami probrati. Stoga se smatra da prijenos embrija u kasnijoj fazi može poboljšati šanse žene da zatrudni i rodi zdravo dijete.

Istraživačko pitanje

Željeli smo saznati je li prijenos embrija u maternicu žene u fazi brazdanja (2. do 3. dan) ili u fazi blastociste (5. do 6. dan) bolji, u smislu:

– broja živorođenih beba (stopa živog nataliteta) nakon prijenosa embrija korištenjem samo „svježih“ embrija; odnosno embrija koji nisu bili zamrznuti i naknadno odmrznuti;

– ukupnog broj trudnoća postignutih nakon prijenosa embrija korištenjem i „svježih” i zamrznutih pa odmrznutih embrija, prikupljenih iz jednog postupka prikupljanja jajnih stanica (kumulativna klinička stopa trudnoće);

– stope višestrukih trudnoća (kada žena nosi više od jedne bebe odjednom);

- stope spontanih pobačaja (gubitak trudnoće prije 20. tjedna razvoja u maternici).

Značajke istraživanja

Uključili smo 32 randomizirana kontrolirana istraživanja (istraživanja u kojima su sudionici nasumično raspoređeni u 2 ili više skupina za liječenje), koja su uključivala 5,821 ženu ili par. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2021. godine.

Ključni rezultati

– Prijenos 'svježih' embrija u fazi blastociste (5. do 6. dan) može dovesti do većeg broja živorođene djece nego kada se 'svježi' embriji prenesu u fazi brazdanja (2. do 3. dan). Rezultati pokazuju da ako 31% žena rodi živo novorođenče nakon što se obavi prijenos svježeg zametka u fazi brazdanja, da će 32% do 41% žena roditi nakon što se kod njih izvrši prijenos zametka u maternicu u fazi svježe blastociste.

– Prijenos 'svježih' embrija u fazi blastociste vjerojatno dovodi do više kliničkih trudnoća – definiranih kao dokaz fetalne srčane aktivnosti na ultrazvučnom pregledu – nego kada se 'svježi' embriji prenose u fazi brazdanja. Rezultati pokazuju da ako 39% žena rodi nakon što se obavi prijenos svježeg zametka u fazi brazdanja, da će 42% do 47% žena roditi nakon što se kod njih izvrši prijenos zametka u maternicu u fazi svježe blastociste.

– Nismo sigurni pogoduje li prijenos u fazi blastociste kumulativnim kliničkim stopama trudnoće (tj. trudnoće iz ciklusa svježih i odmrznutih koje proizlaze iz postupka prikupljanja jedne jajne stanice).

– Nismo sigurni povećava li prijenos u fazi blastociste stope višestrukih trudnoća u usporedbi s prijenosom u fazi brazdanja, kada uzmemo u obzir sva istraživanja koja su o tome objavila podatke.

– Kada uzmemo u obzir dokaze samo iz istraživanja više kvalitete i istraživanja koja su prenijela isti broj embrija u obje faze, stopa višeplodnih trudnoća vjerojatno je veća u skupini s prijenosom u fazi blastociste.

– Nismo sigurni povećava li prijenos u fazi blastociste stope pobačaja u usporedbi s prijenosom u fazi brazdanja.

Buduća istraživanja bi trebala prikazati podatke o stopama živih poroda, ukupnom broju poroda i spontanim pobačajima kako bi žene, parovi i njihovi liječnici mogli donositi informirane odluke o najboljim mogućnostima liječenja koju su dostupne.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza za većinu ishoda je niska do umjerena. Glavno ograničenje bilo je neadekvatno opisivanje randomizacije u nekim istraživanjima.