Istraživačko pitanje: Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je istražiti može li terapija hodanje na pokretnoj traci sa stabilizacijom trupa i zdjelice kao jedini oblik vježbanja ili u kombinaciji s drugim vježbama poboljšati mogućnost hodanja nakon moždanog udara u usporedbi s drugim vrstama vježbi za hodanje ili nikakvim liječenjem. Ovo je obnovljeni Cochrane sustavni pregled koji je prvi put objavljen 2003. i dopunjen 2005. i 2014.

Dosadašnje spoznaje: Otprilike 60% osoba s preboljenim moždanim udarom imaju poteškoće u hodu te je stoga poboljšanje hoda jedno od ciljeva rehabilitacije. Terapija hoda na pokretnoj traci za hodanje sa ili bez stabilizacije trupa i zdjelice uz pomoć posebnih traka koristi posebnu opremu za pomoć pri hodu.

Obilježja uključenih istraživanja: Pretraživanjem literature pronađeno je 56 studija u kojima je sudjelovalo 3105 ispitanika. Uključeni su radovi objavljeni do ožujka 2017. U 26 studija (1410 sudionika) uspoređena je terapija hodanjem na pokretnoj traci uz stabilizaciju trupa i zdjelice s drugim vrstama fizioterapije; 20 studija (889 sudionika) su uspoređivale terapiju hoda na pokretnoj traci bez stabilizacije trupa i zdjelice s drugim vrstama fizioterapije, nikakvim liječenjem i placebo postupkom; 2 studije (100 sudionika) su uspoređivale terapiju hoda na pokretnoj traci s ili bez stabilizacije. Četiri studije (147 sudionika) nisu sadržavale informaciju je li korištena stabilizacija tijela prilikom hoda na pokretnoj traci. Prosječna životna dob ispitanika bila je 60 godina, a studije su provedene u bolničkim i vanbolničkim uvjetima.

Ključni rezultati: Rezultati ovog sustavnog preglednom rada su djelomično neuvjerljivi. Terapija hodanjem na pokretnoj traci sa ili bez stabilizacije tijela ne poboljšava mogućnost neovisnoga hoda kod sudionika. Kvaliteta dokaza je niska. No, terapija hoda na pokretnoj traci s ili bez stabilizacije može poboljšati brzinu i trajanje hoda u usporedbi s nekorištenjem ove terapije. Kvaliteta ovog dokaza je umjerena. Točnije, osobe koje nakon moždanog udara na početku terapije imaju mogućnost samostalnog hoda imaju najviše koristi od ove terapije, dok osobe koje ne mogu hodati samostalno nemaju koristi. Ovaj sustavni pregledni rad nije pronašao dugotrajniji pozitivan učinak na brzinu hoda i mišićnu izdržljivost. Neželjeni događaji kao što su padovi i odustajanje nisu bili češći kod osoba na terapiji pokretnom trakom.

Dodatna analiza je pokazala da terapija pokretnom trakom prva tri mjeseca nakon moždanog udara dovodi do umjerenih poboljšanja brzine hoda i mišićne izdržljivosti. Kod osoba liječenih kasnije (6 i više mjeseci nakon moždanog udara) učinci su bili manji. Učestalije vježbe na pokretnoj traci (primjerice 5 puta tjedno) imaju veći učinak na brzinu hoda i mišićnu izdržljivost; no, ovo nije u potpunosti uvjerljivo. Kratak period terapije hoda na pokretnoj traci (trajanja od 4 tjedna) je imao umjereni učinak na brzinu hodu, ali ne i klinički značajan.

Utjecaj životne dobi sudionika ili vrsta moždanog udara nisu bili dio istraživanja u ovom sustavnom preglednom radu.

U praksi, osobe koje mogu samostalno hodati nakon moždanog udara imaju mogućnost veće koristi od terapije hoda na pokretnoj traci s ili bez tjelesne težine od osoba koje su izgubile mogućnost hoda nakon moždanog udara. Buduće studije bi trebale istraživati učinke različitih frekvencija, trajanja ili intenziteta (u smislu povećanja brzine i nagiba) terapije pokretnom trakom kao i korištenje rukohvata. Nadalje, sudionici bi trebale biti osobe koje imaju mogućnost samostalnog hoda, a ne osobe koje ne mogu hodati bez pomoći. Također, buduće studije bi trebale analizirati učinak dobi, spola i vrste moždanog udara kako bi se znalo bolje odrediti kome bi ova vrsta terapije koristila.

Kvaliteta dokaza: Kvaliteta dokaza za terapiju hoda na pokretnoj traci je niska do umjerena. Umjerena je za utjecaj na brzinu hoda i mišićnu izdržljivost na kraju terapije, a niska za utjecaj na mogućnost samostalnog hoda.