Djelotvornost i sigurnost haloperidola za liječenje shizofrenije

Haloperidol je lijek razvijen u kasnim pedesetim godinama dvadesetog stoljeća. Istraživanja su zatim pokazala terapeutske učinke na simptome shizofrenije, kao što su zvučne i vizualne halucinacije, čudna uvjerenja (deluzije), agresivnost, impulzivnost i razine uzbuđenja. To je dovelo do uvođenja haloperidola kao jednog od prvih antipsihotika. Antipsihotici su glavna terapija za simptome shizofrenije. Unatoč uvođenju novijih antipsihotika (druga generacija ili "atipični" antipsihotici) haloperidol je ostao u širokoj upotrebi i koristi se kao mjerilo u prosudbi učinkovitosti novijih antipsihotika.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je procijeniti učinke haloperidola na shizofreniju i druge ozbiljne mentalne bolesti u usporedbi s placebom ili nikakvom terapijom. Novo pretraživanje studija je provedeno u svibnju 2012. i pregled sad uključuje 25 studije s ukupno 4651 ispitanika. Autori pregleda ocijenili su kvalitetu dokaza koja je prikazana u studijama za sedam glavnih ishoda (ukupno stanje, smrt, otpuštanje iz bolnice, relapsi, ranije napuštanje studije, nuspojave i zadovoljstvo terapijom). Za ukupno stanje, ranije napuštanje studije i nuspojave autori pregleda dokaze su ocijenili kao umjerene kvalitete, međutim, za relapse i otpuštanje iz bolnice ocijenjeni su kao dokazi vrlo niske kvalitete. Nije bilo podataka o smrti i zadovoljstvu terapijom.

Temeljem dokaza umjerene kvalitete, utvrđeno je da je haloperidol bolji od placeba u liječenju shizofrenije. Više osoba koje su uzimale haloperidol je doživjelo poboljšanje u prvih šest tjedana terapije od onih kojima je dan placebo. Međutim, značajan broj osoba na haloperidolu doživio je nuspojave, uključujući ukočenost mišića, nekontrolirano tresenje, tremor, pospanost i nemirnost.

Autori su temeljem postojećih kliničkih pokusa zaključili da je haloperidol potentan i učinkovit antipsihotik u liječenju simptoma shzofrenije, ali potencijalno može uzrokovati nuspojave koje negativno utječu na svakodnevni život. Osobe sa shizofrenijom i psihijatri bi mogli željeti propisati noviji antipsihotik s manje nuspojava.

Na koncu valja spomenuti da je velika količina drugih informacija i podataka u studijama bila loše i prikazana na loš način, što znači da su potrebne bolje studije na ovu temu. Mnoge osobe iz obje skupine su odustale od sudjelovanja u studijama prije njihova kraja. To upućuje da su ustroj i provedba studija bili loši i možda neprihvatljivi pacijentima. U svjetlu tih rezultata, možda je iznenađujuće što je haloperidol mjerodavni antipsihotik u širokoj upotrebi za liječenje shizofrenije. Također je iznenađujuće što se haloperidol tako često koristi u usporedbi s novim lijekovima. Haloperidol je učinkovit antipsihotik, ali ima ozbiljne i teške nuspojave.

Sažetak napisao: Benjamin Gray, istraživač udruge Rethink Mental Illness.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Preveo: Adam Galkovski
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr 

Tools
Information