Istraživačko pitanje

“Ubrzana“ skrb u slučaju kirurških srčanih bolesnika uključuje rano odstranjivanje, unutar osam sati od operacije srca, cijevi koja omogućava mehaničko disanje (rana ekstubacija) tijekom operacije srca. Ovaj pregled je ispitao dokaze učinkovitost i sigurnosti “ubrzane“ srčane skrbi u usporedbi s konvencionalnim načinima skrbi. Ponovno je pretražena literatura kako bi se obnovio ovaj sustavni pregled za koji je zadnji put literatura pretražena 2012. Sada je pretražena literatura objavljena do ožujka 2016. godine.

Dosadašnje spoznaje

U prošlosti su se odraslim pacijentima tijekom srčanih operacija davale opće anestezije s velikim dozama opioida, s pružanjem potpore mehaničkog disanja preko noći na odjelu za intenzivnu njegu poslije operacije. Danas mnogi kirurški odjeli uklone cijev koja omogućuje mehaničko disanje još dok je pacijent na operacijskom stolu ili unutar nekoliko sati nakon srčane operacije. Pritom se za uklanjanje mehanizma za disanje primjenjuju vremenski određeni protokoli. Neki pacijenti se oporave na intenzivnoj njezi ili u posebnim jedinicama izvan intenzivne njege. Važno je unaprijediti učinkovitost bolnice uvođenjem “ubrzane“ skrbi.

Obilježja uključenih istraživanja

Pronašli smo 28 relevantnih randomiziranih kontroliranih istraživanja, provedenih između 1994. i 2015. godine. Većina od 4438 odraslih pacijenata koji su sudjelovali u tim istraživanjima imala je operaciju ugradnje srčane premosnice ili zamjenu srčanog zalistka ili oboje. Imali su niski do srednji rizik od smrti nakon operacije. Osamnaest istraživanja je ispitivalo primjenu opće anestezije s malom dozom opioida. Šesnaest je istraživanja ispitivalo učinkovitost protokola u vođenju osoblja tijekom uklanjanja cijevi koja je omogućavala potporu u disanju unutar osam sati nakon operacije.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Kada su ispitivane obje vrste intervencija nisu pronađene razlike u rizicima smrti u prvoj godini nakon operacije (18 ispitivanja, 3796 ispitanika), kao ni u komplikacijama nakon operacije poput potreba za zamjenom cijevi u dušniku nakon operacije (17 ispitivanja, 1955 ispitanika) i pojave infarkta miokarda (16 ispitivanja, 3061 ispitanika) ili srčanoga udara (16 ispitivanja, 2208 ispitanika). Pojave akutnog zatajenja bubrega, veliko krvarenje, sepse i infekcija rana također nisu bile ništa drukčije. Ocijenili smo kvalitetu dokaza kao nisku i za smrtnost i za postoperativne komplikacije.

Cijev iz dušnika je uklonjena u odraslih pacijenata u skupini „ubrzane skrbi“ pola dana ranije nego u skupini konvencionalne skrbi. Skupina koja je dobila ubrzanu skrb provela je manje vremena na intenzivnoj njezi, ali duljina boravka u bolnici bila je gotovo ista u obje skupine. Kvaliteta dokaza bila je niska zbog ograničenja istraživanja i neobjašnjenih promjena koje smo pronašli tijekom istraživanja. Velikih istraživanja bilo je malo i samo je jedno ispitivanje bilo napravljeno za istraživanje postoperativnih učinaka na infarkt miokarda, srčani udar ili smrt.

Naši rezultati ne mogu se primijeniti na pacijente visokog rizik' koji su imali više istodobnih zdravstvenih problema ili u slučajevima u kojima je kratkotrajni opioid (remifentanil) bio korišten u općoj anesteziji.

Zaključak

“Ubrzana“ skrb je sigurna za pacijente za koje se smatra da imaju mali do umjereni rizik od smrti nakon operacije.