Parkinsonova bolest je teška bolest koja zahvaća mozak i obilježava je sporost pokreta, trešnja, ukočenost, te u kasnijim fazama gubitak ravnoteže. Mnogi od tih simptoma pojavljuju se zbog gubitka pojedinih živaca u mozgu, što dovodi do nedostatka kemijskog spoja koji se naziva dopamin. Trenutne terapije koje se koriste za Parkinsonovu bolest imaju cilj povećati razinu dopamina, ili pomoću levodope, koja se pretvori u mozgu u dopamin, ili korištenjem lijekova koji oponašaju dopamin (agonisti dopamina). Iako korisne, te terapije ne usporavaju napredovanje bolesti i mogu dovesti do nuspojava, npr. nakon nekog vremena uporaba levodope može uzrokovati nehotične pokrete (diskinezija), bolne grčeve u nogama (distonija) i skraćeni odgovor na svaku dozu (motorne fluktuacije). Inhibitori monoamin oksidaze B (MAO-B) poput selegilina potiču razinu dopamina različitim mehanizmom, što može smanjiti rizik od navedenih komplikacija i usporiti napredovanje bolesti. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirano je 11 kontroliranih kliničkih istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 2514 bolesnika. U tim pokusima uspoređene su pacijenti kojima su davani inhibitori MAO-B s onima kojima nisu davani ti lijekovi, u ranoj fazi Parkinsonove bolesti, kako bi se utvrdila sigurnost i djelotvornost tih lijekova. Rezultati pokazuju da, iako inhibitori MAO-B mogu ublažiti simptome Parkinsonove bolesti i odgoditi potrebu za levodopom po nekoliko mjeseci, oni su preslabi da bi imali veliki utjecaj i čini se ne odgađaju napredovanje bolesti. Međutim, mogu smanjiti motoričke fluktuacije, iako je potrebno više podataka za potvrdu tih rezultata. Iako mogu uzrokovati neke nuspojave, one su uglavnom blage.
Hrvatski Cochrane
Prevela: Diana Rubić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr