Panični poremećaj se očituje ponavljanjem neočekivanih napada panike, tijekom kojih osoba osjeća intenzivan strah i doživljaj životne ugroženosti. Često su praćeni tjelesnim simptomima poput osjećaja jakog lupanja srca (palpitacije), otežanog disanja (dispneje) i osjećaja slabosti. Osobe koje pate od paničnog poremećaja konstantno strahuju od slijedećeg napada panike i osjećaju se tjeskobno čak i ako neko vrijeme nisu imali panični napad. Panični poremećaj je povezan s povećanim rizikom za razvoj straha od otvorenog prostora (agorafobije) i depresije. Prevalencija paničnog poremećaja u općoj populaciji iznosi oko 2 do 3 %. U liječenju paničnog poremećaja djelotvornima su se pokazala dva različita terapijska pristupa; prvi uključuje uzimanje farmakoterapiju, odnosno uzimanje lijekova antidepesiva ili benzodiazepina, a drugi psihoterapiju. Često se primjenjuju oba pristupa zajedno i bez obzira na široku primjenu kombinacije psihoterapije s benzodiazepinima, djelotvornost te kombinacije dosad nije dokazana. Ovaj Cochrane sustavni pregled uključuje randomizirana kontrolirana istraživanja koja uspoređuju liječenje oboljelih od paničnog poremećaja kombinacijom psihoterapije i benzodiazepina s isključivo psihoterapijom ili isključivo benzodiazepinima. U ovom sustavnom pregledu uključena su samo tri klinička ispitivanja. Dva mogu poslužiti za usporedbu liječenja kombinacijom psihoterapije i benzodiazepina s psihoterapijom a jedan za usporedbu kombinacije s liječenjem samo s benzodiazepinima. U te usporedbe bilo je uključeno 166 i 77 pacijenata. S obzirom na mali broj ispitanika teško je utvrditi bilo kakvu razliku između kombiniranog liječenja i monoterapije (liječenje jednim načinom). Studije koje uspoređuju kombinirano liječenje sa samo psihoterapijom (u oba slučaja korištena je bihevioralna terapija) ukazuju da nema razlike u odgovoru između oba pristupa, niti za vrijeme terapije, niti na kraju niti u vremenu kad je zadnji put pregledan bolesnik tijekom praćenja. Studija koja uspoređuje kombinaciju liječenja s liječenjem samo s benzodiazepinima nije ukazala na razlike u terapijskom odgovoru za vrijeme liječenja. Iako se kombinacija liječenja pokazala djelotvornijom na kraju terapije, tijekom 7-mjesečnog praćenja nisu uočene značajne razlike. Prije nego što se donesu preporuke za terapiju utemeljene na dokazima potrebno je provesti više randomiziranih kontroliranih ispitivanja, koja će uspoređivati kombinaciju liječenja sa svakim od tih načina liječenja odvojeno i koji će uključivati dovoljan broj ispitanika da bi se mogle uočiti prave razlike između načina liječenja, ako postoje