Dosadašnje spoznaje

Nosni polipi su česta pojava i to su dobroćudne izrasline sluznice nosa. Ne stvaraju poteškoće, ali mogu uzrokovati začepljenost nosa, kongestiju (oteklina sluznice nosa), osjet pritiska na licu i anosmiju (gubitak osjeta mirisa). Učestalost simptomatskih nosnih polipa je u porastu s životnom dobi i češći su u muškaraca nego u žena. Uzrok njihovog nastanka nije poznat, ali je moguće da nastanu uslijed kronične (dugotrajne) upale sluznice nosa i sinusa (tj. kroničnog rinosinuitisa s nosnim polipima). Ovo stanje se može liječiti konzervativno tj. kortikosteroidnim lijekovima koji se primjenjuju lokalno u obliku intranazalnog raspršivača ili kirurški (uklanjanje polipa tj. polipektomija sa ili bez endoskopske kirurgije sinusa (engl. endoscopic sinus surgery, ESS). Nije poznato koji je oblik liječenja učinkovitiji.

Značajke studija

Četiri randomizirane kontrolirane kliničke studije su obuhvatile ukupno 231 bolesnika s dijagnozom kroničnog rinosinuitisa s nosnim polipima. U pojedinačnim studijama je bilo od 34 do 109 bolesnika i sve su provedene na ORL odjelima u nekoliko europskih zemalja. Bolesnici su bili odrasli i bilo je više muškaraca nego žena. U svim studijama je vrsta liječenja randomizirana (nasumično određeno), tj. kirurško ili konzervativno (antibiotici ili kortikosteroidi ili injekcije) uz lokalnu primjenu kortikosteroida u obliku raspršivača ili kapi. Različite vrste kirurških zahvata i konzervativnog liječenja primijenjene su u ovim studijama, a što je otežavalo usporedbu. Posljedično su studije raspoređene u četiri skupine na temelju sličnosti vrste liječenja.

Ključni rezultati

Najvažniji ishod je bodovanje simptoma vezanih uz osnovnu bolest i kvaliteta života vezanu uz zdravlje prema procjeni samih bolesnika, a također i opće bodovanje kvalitete života. Nije bilo razlika između skupina obzirom na simptome vezane uz bolest prema izjavama bolesnika ili prema bodovanju kvalitete života vezane uz zdravlje. Dvije studije (u jednoj je uspoređeno kirurško liječenje ESS i lokalna primjena kortikosteroida s liječenjem antibioticima i visoke doze lokalne primjene kortikosteroida; u drugoj je uspoređena ESS i sustavna primjena kortikosteroida) nisu pokazale razlike u općoj procjeni kvalitete života povezane sa zdravljem.

U dvije studije je uspoređena veličina polipa (pri pregledu). U jednoj studiji (usporedba ESS i sustavne primjene kortikosteroida) je nađena značajno bolja procjena nakon kirurškog liječenja u odnosu na liječenje kortikosteroidima nakon 12 mjeseci. U drugoj studiji nije nađena razlika između kirurškog liječenja (ESS) i liječenja antibioticima uz visoke doze lokalne primjene kortikosteroida.

Nije bilo razlike između različitih kirurških i konzervativnih vrsta liječenja u nijednoj od studija za ispitivane ishode. Pojavnost komplikacija nije bila prikazana u studijama, ali krvarenje iz nosa (epistaksa) je bilo najčešće kod kirurškog i konzervativnog liječenja. Teške komplikacije su bile rijetka pojava bez obzira na liječenje.

Zaključak

Ovi dokazi ne omogućuju zaključivanje o prednosti liječenja na temelju simptoma na koje se žale bolesnici i procjeni kvalitete života. Pozitivan ishod u svezi veličine polipa treba oprezno tumačiti budući da su usporedbe u tim studijama bile raznolike, a kliničko značenje nesigurno. Za sada nema dovoljno dokaza za zaključivanje o najboljem liječenju ovog stanja. Kronični rinosinuitis s nazalnim polipima znatno utječe na kvalitetu života i korištenje usluga u zdravstvu. Daljnja istraživanja su potrebna za razjašnjavanje ove problematike.

Kvaliteta dokaza

Općenito su dokazi bili niske i vrlo niske kvalitete i pouzdanost studija je slaba, te će daljnja istraživanja moguće promijeniti sadašnje rezultate. Postojala su znatna ograničenja u provedbi i prikazu rezultata ovih studija, a broj bolesnika uključenih je bio mali. Dodatna poteškoća je da su neki oblici konzervativnog liječenja danas izvan standardne upotrebe za ovo stanje.

Dokazi su pregledani zaključno s 20. veljačom 2014.