Dosadašnje spoznaje

Ateroskleroza u ilijačnim arterijama (glavnim arterijama u zdjelici koje dovode krv u noge) može dovesti do suženja (okluzije) arterije, što dovodi do smanjenja protoka krvi prema nogama. Ovo se stanje naziva okluzivna bolest ilijačne arterije. Okluzivna bolest ilijačne arterije može dovesti do simptoma kao što su bol u nogama tijekom hodanja (takvo se stanje naziva intermitentna klaudikacija), ili u mirovanju te rana na stopalu ili nogama. Postoji niz kirurških i endovaskularnih (minimalno invazivni pristup oboljeloj krvnoj žili) za liječenje ilijačne okluzivne bolesti. Otvoreni kirurški zahvati visoko su uspješni u uspostavi prohodnosti žile (postotak presjeka žile koji i dalje ostaje otvoren), ali su praćeni teškim nuspojavama i smrću. Endovaskularni zahvati su sigurni, dobrog kratkotrajnog učinka, te su jeftiniji od otvorenih kirurških zahvata i dovode do manje stope komplikacija. Perkutana transluminalna angioplastika (PTA; proširenje arterije balonom na napuhivanje) i uvođenje potpornice (umetanje male mrežaste cjevčice, stenta), najčešći su endovaskularni zahvati u liječenju ilijačne okluzivne bolesti. Suženje ili opstrukcija (potpuni prekid protoka krvi) ilijačne arterije može se uspješno liječiti primjenom PTA. Ako nakon provedene PTA nije postignuto zadovoljavajuće izlječenje, moguće je postaviti dodatnu potpornicu. Potpornica se može ugraditi i samostalno, bez prethodne PTA, za liječenje suženja ili začepljenja ilijačne arterije. Ovakav se zahvat zove primarno postavljanje potpornice (engl. primary stenting, PS). Međutim, dostupno je malo dokaza o tome koja je endovaskularna intervencija uspješnija za liječenje suženja i opstrukcije ilijačnih arterija. Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je procijeniti je li bolje koristiti potpornicu kao prvi pristup u liječenju, ili samo u određenim okolnostima.

Značajke istraživanja i ključni rezultati

Za ovo obnavljanje sustavnog pregleda nisu pronađena nova istraživanja. U prethodnom sustavnom pregledu, autori su pronašli dva istraživanja koja su obuhvatila ukupno 397 ispitanika. Udruživanje podataka nije bilo moguće zbog razlika između dva uključena istraživanja. U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 24. rujna 2019. godine.

Nije bilo jasnih razlika između dva načina liječenja u uspješnosti postupka, poboljšanju stupnja arterijske okluzivne bolesti ili prohodnosti krvne žile. U jednom od istraživanja, koje je uključivalo pacijente s okluzijom ilijačnih arterija, bilo je manje komplikacija u skupini koja je liječena isključivo potpornicom. Ni jedno ni drugo istraživanje nije izvijestilo o kasnijim komplikacijama. Jedno je istraživanje izvijestilo o učestalosti potrebe za ponovnim liječenjem te povlačenjem simptoma i znakova bolesti, te nije bilo dokaza o razlikama između različitih skupina. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o poboljšanju u udaljenosti koju su pacijenti mogli prohodati. Potrebno je više istraživanja o ovome.

Pouzdanost dokaza

Oba su istraživanja imala visok rizik pristranosti zbog nedovoljnog izvještavanja i izostanka zasljepljivanja ispitanika i osoblja. Oba su se istraživanja odvila 1990-ih godina i kirurške su tehnike od tada napredovale. Autori ovog sustavnog pregleda smatraju da je ukupna pouzdanost dokaza niska zbog rizika pristranosti, malog broja uključenih istraživanja i razlika među pacijentima uključenima u istraživanje.