Srkb koja se pruža prije porođaja (antenatalna skrb) jedna je od najvažnijih zdravstvenih usluga koje se pružaju trudnicama diljem svijeta. U mnogim zapadnim zemljama, zdravstvena zaštita tijekom trudnoće tradicionalno uključuje niz posjeta koje se odvijaju jedan-na-jedan s primaljom, porodničarom/ginekologom ili liječnikom opće prakse u bolnici ili klinici. Drugačiji pristup pružanja skrbi u trudnoći uključuje uporabu modela skupne skrbi, za razliku od pristupa jedan-na-jedan. Skupna antenatalna skrb u trudnoći razvijena je u SAD-u u modelu poznatom kao "Centering Pregnancy". Skrb pruža primalja ili ginekolog za skupine od osam do 12 žena u sličnom stadiju trudnoće. Skupine trudnica se sastaju osam do 10 puta tijekom trudnoće prema uobičajenom rasporedu posjeta, koje traju od 90 do 120 minuta. U ovoj skupini skrb o trudnoći pruža se integrirajući uobičajenu skrb za zdravlje trudnica s informacijama, edukacijom i podrškom vršnjakinja.

Ovaj Cochrane sustavni pregled analizirao je kakve učinke ima skupna skrb o trudnoće u usporedbi s konvencionalnom individualnom skrbi u trudnoći na psihosocijalne i psihološke ishode, trudove, porođaj i djecu, kao i na zadovoljstvo skrbi. Uključena su četiri nasumična kontrolirana ispitivanja (s ukupno 2350 žena): dva su provedena u SAD-u, jedno u Švedskoj i jedno u Iranu. Nisu pronašli razliku među ženama koje su imale skupnu skrb u trudnoći u odnosu na one koje su imale skrb jedan-na-jedan po pitanju važnih ishoda trudnoće kao što su prijevremeno rođenje, porođajna težina novorođenčeta ili smrti djeteta. Žene koje su sudjelovale u skupnoj skrbi o trudnoći imale su veću vjerojatnosti da će početi dojiti od onih koje su primale standardnu skrb. U jednom istraživanju žene koje su pohađale skupnu skrb za trudnoću ocijenile su svoje zadovoljstvo jednakom kao i žene koje su primale individualnu skrb.

Utvrđene su velike razlike među ispitivanjima. Jedno ispitivanje je uključilo mlade žene u dobi od 14 do 25 godina u okruženju s mnogo afričko-američkih žena koje su imale ograničene financijske resurse. Glavni cilj je bio da se smanj rizična ponašanja povezana s prijenosom virusa humane imunodeficijencije (HIV) i spolno prenosive infekcije. Drugo ispitivanje uglavnom je analiziralo obiteljsku spremnost u vojnom okruženju, a treće je bilo usmjereno na zadovoljstvo žena i emocionalne aspekte skrbi.

Ovaj sustavni pregled daje ograničene dokaze zbog malog broja studija i žena, sa jednom studijom koja je doprinijela s 42% u ukupnom broju uključenih žena. Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo da li je skupna skrb u trudnoći povezana sa značajnim prednostima.