Ginekološki karcinomi su karcinomi koji pogađaju jajnike, maternicu, vrat maternice, stidnicu i vaginu.  To su drugi najčešći karcinomi koji pogađaju žene, nakon karcinoma dojke. Često se govori da bi se rezultati liječenja poboljšali ako bi se ženama ponudila centralizirana skrb u visoko specijaliziranim centrima koji bi uključili stručnjake kirurge, radiologe, patologe, onkologe koji su specijalizirani za kemoterapiju i radioterapiju, specijalizirane sestre i druge zdravstvene radnike. Međutim, nema suglasja o tome je li takva centralizirana skrb povezana s duljim preživljenjem pacijentica. Ovaj Cochrane sustavni pregled istražio je to pitanje te je uspoređeno preživljenje žena kojima je dijagnosticiran ginekološki karcinom koje su lječene u specijaliziranim i ne-specijaliziranim centrima.

Detaljno je provjerena kvaliteta studija koje su uključene u analizu. Napravljena je statistička analiza (meta-analiza) rezultata više studija, u koje je uključeno više od 9000 žena, i koja je pokazala da ustanove koje zapošljavaju ginekološke onkologe (specijaliste za liječenje ginekološkog karcinoma) mogu produljiti živote žena koje pate od karcinoma jajnika u usporedbi s općim bolnicama. Isto tako je druga meta-analiza triju studija koje su procijenile više od 50.000 žena našla dokaze da klinički sveučilišni centri ili regionalni centri za karcinome (specijalizirani centri) mogu produljiti život žena s ginekološkim karcinomima u usporedbi s općim bolnicama. Najveće studija u ovoj meta-analizi procijenila je ginekološke karcinome u 48.981 žena tako da je imala najveći utjecaj na rezultate; to znači da bi rezultati mogli biti važni i za druge ginekološke karcinome, a ne samo karcinom jajnika.

Zbirni rezultati pokazuju da centralizirana skrb može produljiti živote žena s ginekološkim karcinomom, a osobito žena oboljelih od karcinoma jajnika. Međutim, rezultate treba tumačiti s oprezom jer su sve studije uključene u ovaj sustavni pregled imale potencijalne izvore pristranosti. Primjerice, moguće je da su žene liječene u specijaliziranim centrima bile bolesnije od ostalih. Druga slabost sustavnog pregleda jest da je samo jedna studija uključila i žene s drugim ginekološkim karcinomima, a ne samo karcinomom jajnika.

U idealnom slučaju bilo bi dobro provesti više studija iz ovog područja.  Nove studije bi trebalo provesti tako da se smanje mogući izvori pristranosti, kao što je sustavno drugačija terapija koja se prima u specijaliziranim i ne-specijaliziranim centrima. Osim toga, studije bi trebale procijeniti učinak centralizacije na kvalitetu života pacijentica.

Većina dostupnih dokaza odnosila se na karcinom jajnika u razvijenim zemljama; buduća istraživanja trebala bi se proširiti na druge vrste ginekoloških karcinoma i obuhvatiti manje razvijene zemlje.