Metastatski rak dojke trenutno nije izlječiva bolest, ali se može vrlo učinkovito liječiti kemoterapijom, endokrinom terapijom i ciljanim terapijama. Prosječno preživljenje je oko dvije godine, ali neke žene žive mnogo godina dulje. Važno je istražiti najbolji način davanja kemoterapije za liječenje metastatskog karcinoma dojke, kako bi se optimizirali preživljenje i kvaliteta života i smanjile nuspojave od liječenja.

Ovaj pregled je istražio je li istovremeno davanje kombinacije lijekova bilo učinkovitije od davanja istih lijekova u slijedu jedan za drugim (sekvencijsko liječenje).

Pretraživanjem literature provedenim u listopadu 2013 pronađeno je 12 randomiziranih kontroliranih studija s 2317 bolesnika, a koje bi mogle biti uključene u analizu. Bolesnici su imali metastatski karcinom dojke i ili nisu bili liječeni ili su primili jedan ili dva tretmana nakon postavljanja dijagnoze metastatskog karcinoma dojke. Primarni ishodi bili su ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti (vrijeme od randomizacije do trenutka progresije bolesti). Sekundarno, usporedili smo veličinu smanjenja tumora u odgovoru na kemoterapiju (stopa ukupnog odgovora), toksičnost i kvalitetu života.

Nije bilo razlike u ukupnom preživljenju između dvije skupine, ali smo otkrili da je kada se lijekovi primijenjuju u slijedu jedan za drugim možda produljeno vrijeme do ponovnog javljanja tumora (duže preživljenje bez progresije bolesti). Međutim, kombinirana kemoterapija dovela je do većeg smanjenja tumora, iako to nije rezultiralo dužim preživljenjem nego kada se koristi sekvencijska kemoterapija. Stope febrilne neutropenije (infekcije) bile su više u skupini s kombiniranom kemoterapijom, ali nije bilo razlike u stopama neutropenije (sniženog broja bijelih krvnih stanica). Nije bilo razlika u kvaliteti života između dviju skupina, ali su samo tri istraživanja koja su prikazala ove informacije. Kvaliteta života treba biti uključena kao ishod u budućim istraživanjima koja se bave ovim pitanjem. Sveukupno, studije nisu dosljedno pokazale način na koji su bolesnici randomizirani i to može biti izvor pristranosti u rezultatima.

Općenito ovaj pregled podržava preporuke međunarodnih smjernica za korištenje sekvencijske monoterapije, osim ako postoji brza progresija bolesti.