Dosadašnje spoznaje

Divertikuli su ispupčene vrećice tkiva koje mogu nastati na sluznici probavnog sustava, osobito debelog crijeva. Divertikulitis je upala tih vrećica i predstavlja važnu komplikaciju divertikularne bolesti. Približno će se kod svakog trećeg ili četvrtog pacijenta koji se oporavi od jedne epizode divertikulitisa ona ponoviti. Upala koja se nalazi u pozadini divertikulitisa slična je onoj koju viđamo kod upalne bolesti crijeva. 5-aminosalicilna kiselina (5-ASA) je protuupalni lijek koji se pokazao učinkovitim u terapiji ulceroznog kolitisa i zato se smatra da bi mogao biti koristan u sprječavanju ponavljajućeg divertikulitisa.

Cilj istraživanja

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature je bio procijeniti sprječava li 5-ASA ponovno javljanje (recidive) divertikulitisa.

Značajke istraživanja

Pregledom literature pronađeno je sedam studija koje su zajedno uključile 1805 sudionika. Pretraživanje literature provedeno je 9. rujna 2017. godine. Sudionici studije s dijagnozom divertikulitisa primali su 5-ASA ili alternativnu terapiju. Četiri studije uspoređivale su 5-ASA sa placebom; jedna je usporedila kombinaciju 5-ASA i probiotika sa samim probiotikom; jedna je usporedila kombinaciju 5-ASA i antibiotika sa samim antibiotikom, a jedna je usporedila 5-ASA sa izostankom terapije. Sudionici studije su praćeni kako bi se usporedila učestalost recidiva i nuspojava među ispitivanim skupinama.

Ključni rezultati

Naša analiza je utvrdila da je približno jedna trećina sudionika koji su primali 5-ASA imala recidiv divertikulitisa (31,3%). Sudionici koji u terapiji nisu primali 5-ASA imali su sličnu učestalost recidiva (29,8%). Učestalost nuspojava u terapiji s 5-ASA i usporednim terapijama je bila slična. Najčešće prijavljene nuspojave terapije s 5-ASA su gastrointestinalni simptomi (bol u vrhu trbuha, mučnina i proljev).

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dostupnih dokaza o recidivima divertikulitisa smatra se niskom. Smatra se da niti jedno od uključenih istraživanja nema nizak rizik od pristranosti. Uključene studije bile su različitog ustroja. Primjerice, neke su studije za dijagnozu divertikulitisa tražile CT dok su se druge oslanjale na manje pouzdane kliničke i laboratorijske kriterije. Uspoređene terapije su se razlikovale budući da su neke studije koristile placebo, a druge antibiotike i probiotike. Iako smo u svojoj analizi zajedno analizirali rezultate uključenih studija, zbog različika u istraživanjima su izravne usporedbe problematične. Nije isključena mogućnost korisnog učinka ili nikakve razlike između ispitivanih skupina.

Ukupno, kvaliteta dostupnih dokaza o štetnim učincima je umjerena. Dvije studije nisu imale nikakve podatke koji bi se mogli iskoristiti u ovom pregledu literature.