Istraživačko pitanje

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature ispitao je što je djelotvornije u liječenju Gravesove bolesti: radioaktivni jod ili antitiroidni lijekovi.

Dosadašnje spoznaje

Gravesova bolest je autoimuna bolest kod koje tijelo stvara protutijela na vlastitu štitnjaču. Ta protutijela potiču štitnjaču na pretjerano stvaranje hormona štitnjače (hipertireoza). Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze. To stanje obilježava također gušavost i bolest očiju (Gravesova oftalmopatija ili orbitopatija). U liječenju se najčešće koriste antitiroidni lijekovi, primjerice metimazol ili propiltiouracil ili radioaktivni jod (u obliku kapsule ili vodene otopine). Radioaktivni jod uništava većinu stanica štitnjače, te je nakon takve terapije izlučivanje hormona štitnjače znatno smanjeno. Antitiroidni lijekovi koče stvaranje hormona štitnjače i tako se smanjuje njihova količina.

Značajke istraživanja

U ovom Cochrane sustavnom pregledu su pretraživanjem literature pronađene dvije kontrolirane randomizirane kliničke studije koje su uključile ukupno 425 bolesnika s Gravesovom bolešću. Od toga je 204 bolesnika randomizirano (nasumično raspoređeno) u skupinu za liječenje radioaktivnim jodom i 221 za liječenje metimazolom. Praćenje je trajalo 2-21 godinu, ovisno o rezultatu koji su pratili istraživači.

Ključni rezultati

Podatci o kvaliteti života bili su slični za obje vrste liječenja, ali istraživači nisu prikazali precizne rezultate.

Pojava ili pogoršanje Gravesove oftalmopatije, a što je teško stanje, je nađeno u 361 od 1000 bolesnika liječenih radioaktivnim jodom u usporedbi s 186 od 1000 liječenih metimazolom. Visoki udio bolesnika su bili pušači, a što doprinosi pojavi i pogoršanju Gravesove oftalmopatije.

Normalna funkcija štitnjače nije postignuta u bolesnika liječenih radioaktivnim jodom, ali je ostvarena u 64 od 68 bolesnika (94%) liječenih metimazolom. Nadomjesno liječenje hormonom štitnjače za normaliziranje koncentracije hormona štitnjače u organizmu je kasno uvedeno u obje skupine liječenja.

Ponovna pojava bolesti (relaps) je bila češća u bolesnika liječenih metimazolom, ali je značenje teško procijeniti uslijed razlika između dviju studija.

Nuspojava radioaktivnog joda je smanjena funkcija štitnjače (hipotireoza) u 39 od 41 bolesnika (95%), a što nije nađeno u bolesnika liječenih metimazolom. Nadomjesno liječenje hipotireoze primjenom hormona štitnjače je primijenjeno kasno. Nuspojave metimazola su nađene u 23 od 215 bolesnika (11%). Rezultati za smrti od različitih uzroka i gustoću kosti nisu prikazani.

Socioekonomski učinak je prikazan u jednoj studiji, a trošak liječenja bez relapsa metimazolom je iznosio 1126-1164 USD, a radioaktivnim jodom 1862 USD u Švedskoj. Troškovi liječenja bolesnika s relapsom za metimazol su bili 1972-2284 USD, a za radioaktivni jod 2760 USD. 

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je niska i vrlo niska, uglavnom zbog činjenice da je za pojedini rezultat postojala jedna ili dvije studije, te je bilo uključeno malo ispitanika. Od antitiroidnih lijekova je ispitan samo metimazol i to je drugo ograničenje, budući da nisu mogući zaključci o drugim lijekovima (primjerice propiltiouracil).

Aktualnost podataka

Ovaj Cochrane sustavni pregled prikazuje dokaze koji su bili dostupni do rujna 2015.