Dosadašnje spoznaje

Novorođenčadi u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja potrebno je davati lijekove i tekućinu kroz venu (intravenski). Da bi se to omogućilo potrebno je umetnuti malu cijev (centralni venski kateter, CVC) u djetetovu venu kroz pupčanu vrpcu ili kroz kožu. Ta se cijev smješta neposredno izvan srca. Centralni venski kateter se rabi da bi pacijent dobio lijekove i tekućinu bez uzrokovanja nelagode. Međutim, postojanje takve cijevi povećava rizik od infekcije, što može biti opasno po život pacijenta. Postoje mnoge mjere koje se poduzimaju s ciljem sprječavanja infekcija, ali infekcije se i dalje pojavljuju. Ovaj Cochrane sustavni pregled ispitao je jedan način sprječavanja takvih infekcija koji se provodi tako da se stavi otopina antibiotika u cijev (kateter) i ostavi se da djeluje određeno vrijeme (vrijeme koje je potrebno antibiotiku da počne djelovati) te je rezultat kasnije uspoređen s otopinom koja ne sadrži antibiotik.

Značajke istraživanja

U sustavni pregled uključene su tri studije s ukupno 271 novorođenčadi.

Ključni rezultati

Te su studije pokazale da djeca u čijem se centralnom venskom kateteru nalazio antibiotik imaju manju vjerojatnost za razvoj infekcije. Jedna nuspojava tog liječenja mogao bi biti razvoj superbakterija (bakterija koje uzrokuju bolničke infekcije koje su uglavnom otporne na antibiotike). Te superbakterije uzrokuju infekcije koje su otporne na antibiotike. Studije uključene u ovaj sustavni pregled su pokazala da ne postoji nikakav dokaz da ispiranje katetera antibiotikom ima veću ili manju vjerojatnost proizvodnje superbakterija nego kateteri bez antibiotske otopine, ali da bi ti rezultati bili uvjerljiviji, istraživanja bi trebala biti puno veća. Stope smrtnosti od infekcije uzrokovane kateterom nisu smanjene djelovanjem antibiotika.

Kvaliteta dokaza

U tri pronađene studije uključeno je razmjerno malo djece. a dvije od tri uključene studije procijenjeno je da imaju nizak ukupni rizik od pristranosti, a treća je studija procijenjena visokim rizikom od pristranosti zbog dva razloga. Prvo, zbog potencijalne pristranosti u biranju ispitanika, odnosno načinu na koji su ispitanici razvrstani u različite skupine (na temelju soba u kojoj su djeca hranjena) i stoga se postavlja pitanje je li razvrstavanje ispitanika u skupine zaista bilo slučajno. Drugo, upitan je mogući učinak pristranosti zbog toga što zdravstveni radnici uključeni u brigu o djeci nisu bili zasljepljeni, odnosno znali su koju intervenciju primaju koja djeca, što je možda pridonijelo različitoj skrbi ili stvaranju očekivanja što je možda utjecalo na rezultat.

Zaključak

Temeljem malog broja kliničkih pokusa i malog broja djece koja su bila uključena u te pokuse, čini se da je antibiotska otopina za ispiranje učinkovita u sprječavanju krvnih infekcija koje su posljedica postavljanja katetera. No, kako je svako istraživanje koristilo neki drugi antibiotik i antibiotsko djelovanje (antibiotska rezistencija) se nije moglo pouzdano procijeniti, trenutni dokazi nisu dovoljno pouzdano za procjenu učinka ispiranja katetera antibiotikom na infekciju novorođenčadi.