Žarišnu epilepsiju uzrokuju nenormalna električna izbijanja u određenim (ograničenim) dijelovima mozga. U većine ljudi epileptički napadaji se mogu kontrolirati lijekovima. Međutim u 30% ljudi epileptičke napadaje nije moguće kontrolirati lijekovima. Na temelju osobitosti napadaja može se pretpostaviti mjesto nastajanja ovih signala (tzv. epileptogena zona) ili pregledom magnetske rezonance (slikovni pregled pomoću jakog magnetskog polja i radiovalova koji omogućuje detaljan prikaz unutrašnjosti tijela) odnosno elektroencefalografije (EEG, mjerenje električne aktivnosti preko kože glave). Epileptogena zona se može kirurški ukloniti. Istraženi su čimbenici (osobitosti bolesnika koji su se podvrgli operaciji i vrste kirurškog zahvata) koji bi mogli biti povezani s dobrim ishodom kirurškog liječenja epileptičkih napadaja.

U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su rezultati 177 kliničkih studija koje su obuhvatile 16.253 bolesnika svih dobnih skupina. U 10.518 bolesnika (65% bolesnika koji su operirani) je došlo do poboljšanja nakon operacije tj. nisu više imali epileptičke napade.

U jednom randomiziranom kontroliranom istraživanju je ustanovljeno da je kirurški zahvat bolji u odnosu na različite lijekove u epilepsija u kojih lijekovi nisu učinkoviti. U tri studije su uspoređeni različiti kirurški pristupi. Nije bilo razlike u ishodu epilepsije između dvije studije; u jednoj je uklonjeno 2,5 cm ili 3,5 cm prednjeg sljepoočnog režnja (najčešće sijelo epileptogene zone) ili je uklonjen prednji sljepoočni režanj sa ili bez dodatnog zahvata presijecanja živaca koji spajaju moždane polovice. U trećem istraživanju je potpuno izrezivanje hipokampusa (često sijelo epileptogene zone) bilo bolje od djelomičnog isijecanja.

Većina studija u ovom pregledu su loše kvalitete i bile su retrospektivne (uključivanje bolesnika nakon operacije te istraživanje čimbenika povezanih s ishodom operacije). Primijenjeni su različit kirurški pristupi za različite dijelove mozga, bolesnici su odabrani po različitim kriterijima za operaciju, definicije stanja bez epilepsije nakon operacije su bile različite i ishodi su mjereni u različitim vremenima. U manje od polovice istraživanja su prikazani podaci komplikacija i smrtnog ishoda povezanog s operacijom.

Nađeni su neki čimbenici koji predviđaju dobar rezultat operacije. To su: precizno ustanovljavanje mjesta epileptogene zone na snimci magnetske rezonance koje se podudaralo s kliničkom slikom epileptičkih napadaja i nalazom EEG-a, potpuno uklanjanje tog tkiva i anamnestički podatak napadaja povezanih s vrućicom (često u djece), a što je često kod ožiljavanja unutarnjih dijelova sljepoočnog režnja. Rasprostranjenost nenormalnosti mozga uslijed povrede ili razvojne nepravilnosti nisu bile povezane s dobrim ishodom. Ovakav nalaz zahtijeva dodatna preoperativna ispitivanja, uključujući mjerenje EEG-a unutar lubanje. Bilo bi važno ispitati učinak svih čimbenika na ishod, tj.za napadaje povezane s vrućicom, povrede, sve promjene ustanovljene magnetskog rezonancom, ali nađene studije nisu sadržavale te podatke.

Buduće studije morale bi biti zamišljene prospektivno (uključivanje bolesnika prije operacije, a što omogućuje praćenje važnih čimbenika prije same operacije i praćenje ishoda operacije). Istraživanja bi trebala obuhvatiti čimbenike kojima se može predvidjeti ishod operacije na temelju odgovarajućih statističkih metoda. Također treba uključiti ispitivanja prije operacije radi ustanovljavanja kojim bolesnicima i koji kirurški pristupi su najpovoljniji, precizno definirati metode praćenja ishoda operacije i vremenskog razdoblja, a što bi uključilo procjenu kognitivnih i drugih mentalnih svojstava. Smrtni ishodi za vrijeme i nakon operacije, te komplikacije i nuspojave kirurškog zahvata se moraju jednoznačno bilježiti.