Ovaj sustavni pregled je namijenjen:

Osobama s nerazjašnjivim tjelesnim simptomima (somatoformni poremećaj) te njihovim obiteljima i prijateljima;

Osoblju koje skrbi bolesnike sa somatoformnim poremećajem ili radi u službi za liječenje kronične boli;

Liječnicima opće prakse.

Važnost ovog sustavnog pregleda

Trećina bolesnika koji se žale na tjelesne simptome imaju medicinski nerazjašnjive simptome za koje ne postoji očiti razlog. Medicinski nerazjašnjivi simptomi su ključno obilježje zdravstvenih poteškoća koje se nazivaju somatoformnim poremećajima. Medicinski nerazjašnjivi simptomi i somatoformni poremećaji često uzrokuju značajne poteškoće u pacijenata i razlogom su velikog gubitka vremena doktora i drugih zdravstvenih djelatnosti u potrazi za uzrokom simptoma i odgovarajućeg liječenja.

Primjena razgovora za liječenje medicinski nerazjašnjivih simptoma preporučuje se kao pomoć pri poteškoćama mentalnog zdravlja koje su prisutne usporedno s fizičkim simptomima, te kao pomoć bolesnicima u doživljaju njihovih fizičkih simptoma. Fizikalna terapija za liječenje medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma ima za cilj pomoći bolesnicima u poboljšanju fizičkih funkcija kroz razne vježbe. Ovaj pregled će prikazati dokaze za liječenje razgovorom i fizikalnom terapijom kod medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma i somatoformnih poremećaja.

Pitanja na koja istražuje ovaj pregled

Koja je kvaliteta suvremenih istraživanja o liječenju razgovorom i fizikalnom terapijom kod medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma?

Koja je učinkovitost liječenja razgovorom kod medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma u usporedbi sa standardnim liječenjem ili listom čekanja?

Koje su vrste liječenja razgovorom najučinkovitije?

Koja je učinkovitost fizikalne terapije kod medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma?

Koja je prihvatljivost liječenja razgovorom i fizikalnom terapijom bolesnicima s medicinski nerazjašnjivim fizičkim simptomima?

Studije uključene u ovaj pregled

Sustavnim pregledom su obuhvaćene sve studije u bazama podataka u kojima je somatoformni poremećaj liječen razgovorom ili fizikalnom terapijom koje su objavljene zaključno do studenog 2013. godine. Uvjet za uključivanje je bila usporedba liječenja razgovorom ili fizikalnom terapijom sa standardnim oblicima liječenja, listom čekanja, pojačanom ili strukturiranom skrbi (u kojima doktor omogućava strukturirane posjete bolesnika koji ne uključuju specifično liječenje medicinski nerazjašnjivih simptoma), ili drugi oblici razgovora ili fizikalne terapije. Bolesnici u studijama su bili odrasli stariji od 18 godina s postavljenom dijagnozom somatorformnog poremećaja ili glavnom poteškoćom medicinski nerazjašnjivih fizičkih simptoma.

Analizom je obuhvaćena 21 studija s ukupno 2658 sudionika.

Dokazi proizašli iz pregleda

Kvaliteta istraživanja je bila niska do srednja. U 14 od 21 studije je primijenjena kognitivna bihevioralna terapija, a što je specifični oblik liječenja razgovorom temeljen na pretpostavci da zamisli i razmišljanje utječu na emocije i ponašanje.

Kognitivna bihevioralna terapija je bila učinkovitija u odnosu na standardne oblike liječenja u ublažavanju težine medicinski nerazjašnjivih tjelesnih simptoma. Drugi oblici liječenja su korišteni u jednoj ili dvije studije, ali s nedostatnim dokazima za zaključivanje.

Kognitivna bihevioralna terapija nije bila učinkovitija u odnosu na pojačanu skrb osobnog doktora.

Kriterije fizikalne terapije nije ispunjavala niti jedna studija za uključivanje u ovaj pregled.

Liječenje razgovorom je bilo prihvatljivo bolesnicima i samo nekolicina bolesnika je odustala od sudjelovanja u studiji, a što vjerojatno ne odražava stvarnu situaciju kliničke prakse budući da su sudionici studija bili bolesnici sa somatoformnim poremećajima ili s medicinski nerazjašnjivim fizičkim simptomima voljni isprobati liječenje razgovorom. U kliničkoj praksi veliki udio bolesnika nije nužno voljan prihvatiti ove oblike liječenja.

Buduća istraživanja

Autori sustavnog pregleda predlažu provedbu kliničkih ispitivanja visoke kvalitete sa svrhom ustanovljavanja kojoj skupini bolesnika će najviše koristiti kognitivna bihevioralna terapija i kako je primijeniti s najboljim učinkom. Također je potrebno više kliničkih studija za druge oblike liječenja razgovorom, s težištem na studije visoke kvalitete koje primjenjuju fizikalnu terapiju.