Uvod

Simptomi koji se javljaju prilikom mokrenja su posebna skupina simptoma donjeg dijela mokraćnog sustava koja se javlja u muškaraca koji imaju problema s prolaskom mokraće. Ti simptomi mogu uključivati spor protok mokraće, štrcanje mokraće, poteškoćama s početkom mokrenja te kapanje mokraće nakon što muškarac smatra da je gotov s mokrenjem. Ti simptomi mogu biti izrazito neugodni i uznemiravajući za pacijenta te mogu diktirati ili ograničavati svakodnevni život.

Invazivni urodinamski testovi služe za procjenu funkcije živaca i mišića, tlaka oko i unutra mjehura te druge faktore koji bi mogli objasniti zašto osoba ima te simptome. Neki muškarci smatraju ove testove neugodnima i sramotnima. No, ti testovi mogu pomoći pri dijagnosticiranju uzroka simptoma te time pomoći liječniku u određivanju primjerene terapije. Taj pristup bi mogao pobošljati uspjeh učinjenih terapija te smanjit štetne učinke nepotrebnih terapija.

Rezultati

Pronađene su dvije studije, svaka s 350 sudionika, no podatci su bili dostupni samo za 339 sudionika u jednoj studiji. Dokazi nisu bili dovoljni za pokazati dovode li invazivni urodinamski testovi do boljih ishoda za pacijente. Neki dokazi sugeriraju kako ovi testovi mijenjaju konačnu odluku pristupa liječenju. rezultirajući manjih brojem operacija. Nema dokaza koji pokazuju kako je promjena terapije rezultirala manjih brojem simptoma niti jesu li pacijenti iskusili bolju kvalitetu života.

Nuspojave

Nema podataka iz studija koji bi pokazali koliko česte su bile nuspojave kod osoba kojima su učinjeni invazivni urodinamski testovi.

Ograničenja ovog sustavnog pregleda

Nema dovoljno podatak za utvrditi korisnost invazivnih urodinamskih testova kod muškaraca s poremećajem mokrenja. Potrebno je više istraživanja u kojima bi sudionici s podacima o simptomima, fizikalnom pregledu i rezultatima invazivnih urodinamskih testova (koji bi ili sami odredili ili pomogli pri odlučivanju o terapijskom postupku) bili nasumično raspoređeni u grupe s različitim terapijskim postupcima. Buduća istraživanja bi trebale pomoći zdravstvenim djelatnicima pri odluci o korisnosti ovih testova za pacijente i zdravstveni sustav.