Istraživačko pitanje

Koje su prednosti i nedostatci različitih tehnika za fiksiranje mrežica (zakrpa) za trbušnu stijenku tijekom sanacije ventralne kile (hernije).

Dosadašnje spoznaje

Kila (hernija) je protruzija u trbušnoj stijenci, u kojoj organi ili njihovi dijelovi mogu ostati zarobljeni i uzrokovati nelagodu i simptome poput boli. Veličina kile se može pogoršati svakodnevnim životnim aktivnostima, osobito kašljanjem i naprezanjem. Kile nose rizik od uklještenja (u kojem se kila ne može vratiti manualnom repozicijom) i strangulacije (kada je prekinuta cirkulacija krvi), što je posebna prijetnja kod incizijskih i pupčanih kila. Incizijska kila je kila koja nastaje kroz prethodno napravljeni rez na trbušnoj stijenci, odnosno ožiljak koji je ostao od prethodnog kirurškog zahvata. Rez je mogao biti napravljen kako bi se moglo pristupiti nekom organu, primjerice crvuljku ili zbog carskog reza.

Popravak ventralne kile (kile u prednjem trbušnom zidu) obavlja se kirurškim zahvatom. Odabir kirurškog zahvata ovisit će o različitim kriterijima poput veličine kile, prethodne operacije, lokacije kile i općeg zdravlja bolesnika. Postoje dvije vrste kirurških zahvata: Otvoreni pristup, u kojem se kila zatvara šivanjem slojeva trbušne stijenke. Često se postavlja i dodatna mrežica na jedan od slojeva kako bi se smanjila vjerojatnost ponavljanja kile. Drugi pristup je laparoskopski, u kojemu se napravi nekoliko malih rezova i kroz njih umetne kirurške instrumente i kameru u trbuh. Za laparoskopski popravak kile mora se koristiti mrežica kod svakog pacijenta.

U liječenju ventralne kile koriste se različite tehnike pričvršćivanja mrežice na trbušnu stijenku. Međutim, prednosti i nedostaci ovih tehnika još nisu jasni. Pregledani su dokazi za različite tehnike fiksacije i njihov učinak na učestalost recidiva, bol, komplikacije i kvalitetu života povezanu sa zdravljem kod osoba s ventralnom hernijom.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 2. listopada 2020.

Značajke istraživanja

U ovaj je sustavni pregled uključeno 10 istraživanja u kojima je sudjelovalo 787 osoba u dobi od 31 do 62 godine. Osam istraživanja uključivalo je osobe s primarnim i incizijskim kilama, jedno istraživanje je uključivalo samo osobe s pupčanim kilama, a jedno istraživanje je uključivalo samo osobe s incizijskim kilama. Veličina kila je varirala među istraživanjima. Broj sudionika se kretao u rasponu od 40 do 199. Praćenje sudionika bilo je uglavnom kratko (manje od 12 mjeseci).

Ključni rezultati

Razlike između tehnika fiksacije bile su male za analizirane ishode. Istraživači nisu mogli pronaći nikakvu razliku između uporabe kopči i šavova, uporabe apsorbirajućih kopči i neapsorbirajućih kopči, uporabe apsorbirajućih kopči i apsorbirajučih šavova i uporabe fibrinskog ljepila i kopči. Osim toga, kombinacija tehnika fiksacija (šavovi i kopče) ili materijala (apsorbirajući i neapsorbirajući) nije pokazala nikakvu prednost za recidive, bol ili druge komplikacije.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza za recidive i bol, kao i za komplikacije, bila je vrlo niska ili niska. Glavni razlog je bio manjak adekvatnih podataka, zbog malog broja uključenih sudionika i malog broja recidiva kila. Nadalje, gotovo sva istraživanja su bila umjerenog do visokog rizika od pristranosti, budući da zdravstveni radnici nisu bili zaslijepljeni, odnosno bili su svjesni zahvata kojima su njihovi pacijenti bili podvrgnuti.