Istraživačko pitanje

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature je imao za cilj sažeti sve dokaze iz sustavnih pregleda o strategijama usmjerenim na liječnike kojima je cilj smanjiti broj propisanih recepata za antibiotike koje daju bolesnicima s akutnim upalama dišnog sustava (akutne respiratorne infekcije) kao štu su upale uha, nosa, grla ili prsa.

Dosadašnje spoznaje

Važno je da se antibiotici koriste za bolesti gdje mogu utjecati na smanjenjenje simptoma i oporavak pacijenata te da su dostupni za ozbiljne infekcije koje mogu dovesti do invaliditeta ili smrti. Antibiotici mogu dovetsi do vrlo male ili nikakve razlike u bolesnika koji imaju upalu uha, nosa, grla ili pluća uzrokovane virusom (npr. prehlada, gripa ili upala grla). Liječnici ponekad previše propisuju antibiotike bolesnicima s navedenim simptomima. Stoga su razvijene strategije za promjenu liječničkih navika propisivanja antibiotika kako bi se smanjio broj antibiotika koji se daju bolesnicima s tim simptomima. Postoji nekoliko vrsta strategija, a važno je analizirati sva istraživanja koja su ispitala koliko dobro te strategije djeluju.

Značajke istraživanja

Pronašli smo pet Cochrane sustavnih pregleda i tri koja nisu iz Cochranea. Pregledi su varirali u broju uključenih istraživanja i broju sudionika u koji su bili uključeni u istraživanje. Kvaliteta tih sustavnih pregleda i istraživanja koja su u njih bila uključena razlikovala se.

Ključni rezultati

Pronašli smo umjerenu kvalitetu dokaza da tri vrste strategija vjerojatno pomažu smanjiti propisivanje antibiotika u primarnoj praksi. Strategije koje potiču korištenje zajedničkog odlučivanja među liječnicima i njihovim pacijentima, jeste testiranje C-reaktivnog proteina i prokalcitonina (testovi koji mjere količinu proteina u krvi koja se može povećati u slučaju infekcije) te na osnovu toga smanjiti propisivanje antibiotika u općoj praksi. Upotreba određivanja prokalcitona vjerojatno smanjuje propisivanje antibiotika na hitnim prijemima. Čini se da te strategije mijenjaju propisivanje antibiotika, a pacijenti su bili zadovoljni savjetovanjem te uvjereni da se ne moraju vratiti svom liječniku za istu bolest. Nije bilo podataka o troškovima tih strategija pa je bilo teško procijeniti koristi i troškove.

Kvaliteta dokaza o strategijama koje imaju za cilj educirati liječnike o propisivanju antibiotika i pružaju pomoć liječnicima da im pomognu u promjeni propisivanja, a za upotrebu brzih virusnih dijagnostika u hitnim službama bila je niska ili vrlo niska, što znači da nisu mogli donijeti čvrste zaključke o učincima tih strategija.

U zaključku smo utvrdili da neke strategije usmjerene na liječnike vjerojatno mogu pomoći u smanjenju primjene antibiotika u primarnoj praksi. Daljnje studije su potrebne za druge vrste strategija gdje postoji manje informacija o tome mogu li promijeniti propisivanje antibiotika.