Ana: Dijabetički makularni edem je uobičajena komplikacija dijabetesa u kojoj oštećenje krvnih žila na stražnjem dijelu oka dovodi do oticanja. Lucentis, Eylea i Avastin su tri antiangiogena lijeka koji se mogu ubrizgati u oko kako bi se krvne žile izliječile, a oticanje smanjilo. Gianni Virgili sa Sveučilišta u Firenci u Italiji je u lipnju 2017. g. zajedno s kolegama ažurirao Cochraneov sustavni pregled tih lijekova i koristio mrežnu meta-analizu kako bi usporedio svoje učinke. Njegov osvrt nam je prevela Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Antiangiogena terapija koja koristi anti-vaskularni endotelni čimbenik rasta, ili anti-VEGF terapija, postala je standardna terapija kojom se nastoji poboljšati vid kod pacijenata s dijabetičkim makularnim edemom. Ovi lijekovi su u velikoj mjeri zamijenili lasersko liječenje, koje je korišteno nekoliko desetljeća. Ubrizgavaju se izravno u oko, a dostupni su u od nekoliko proizvođača, uključujući Lucentis, Eylea i Avastin. Međutim, Avastin još nije odobren za uporabu kod dijabetičkog makularnog edema. 
Za ovu posljednju verziju ovog pregleda, Gianni i kolege su pronašli 24 istraživanja anti-VEGF-a i lasera. Jedno veliko javno financirano ispitivanje usporedilo je izravno tri lijeka, a još jedan mali pokus usporedio je ranibizumabom s bevacizumabom; ovim putem dobile su se manje količine izravnih nasumice odabranih dokaza. Iste su uvećali neizravnim dokazima iz svih drugih ispitivanja iz mreže meta-analiza, što je omogućilo precizniju procijenu razlike u učincima među lijekovima.
Ovim se pokazalo da je kod ljudi koji su liječeni anti-VEGF-om veća vjerojatnost da će im se vid popraviti, u usporedbi s onima koji su liječeni laserima. Od tri od 10 osoba imalo je poboljšan vid uslijed liječenja anti-VEGF-om, u usporedbi sa samo jednom od 10 osoba koje su podvrgnute laseru. Uspoređujući lijekove, kod 1 od 10 osoba liječenih Eyleom vid bi se poboljšao u godinu dana, u usporedbi s Lucentisom i Avastinom, koji su imali slične učinke. Međutim, razlika u prosječnoj oštrini vida između lijekova Eylea i Lucentis ili Avastina bila je samo pola do jedne linije, što je relativno malo u smislu kliničke važnosti.
Postojalo je premalo ispitivanja koja su dala podatke za razdoblje od 2 godine nakon tretmana kako bi se uspjelo provesti mrežnu meta-analizu za tu duljinu praćenja, ali u pokusu u kojem su uspoređeni Lucentis, Eylea i Avastin, uočena je mala razlika u poboljšanju vida između lijekova nakon dvije godine. Uz to, istraživači su otkrili da razlike u poboljšanju vida nisu bile klinički značajne čak ni nakon godinu dana kod osoba s dijabetičkim makularnim edemom, a koje su još uvijek imale dobar vid.
Gledajući štetne učinke, nije bilo naznaka o nikakvim razlikama između anti-VEGF-a i lasera ili između različitih anti-VEGF lijekova, a kardiovaskularne pojave su bile rijetke tijekom pokusa i nije ih se moglo precizno istražiti.
Zaključno, ovaj opsežan sustavni pregled i mrežna meta-analiza otkrili su da su svi trenutno dostupni anti-VEGF tretmani sigurni i učinkoviti za dijabetski makularni edem. Buduća istraživanja trebala bi istražiti učinke liječenja kada ih se primjenjuje u rutinskoj kliničkoj praksi tijekom dugoročnog razdoblja, s obzirom na to da u tim uvjetima ima manje ubrizgavanja i kliničkih ispitivanja nego u pokusima.

Ana: Ukoliko želite saznati više o ovoj temi, možete pronaći čitav sustavni pregled upisivanjem izraza "dijabetički makularni edem i mrežna meta-analiza" u tražilicu Cochrane knjižnice (cochranelibrary.com).

Podcast translated and edited by Nina Raguž
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Ana Vidović Roguljić
Translated podcast recorded by Teo Peričić