Andrija: Dobar dan! Ja sam dr. sc. Andrija Babić, specijalizant hitne medicine iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije i član hrvatskog Cochrane-a. Jedan od načina nošenja s COVID-19 pandemijom jest ograničavanje kretanja ljudi, da bi se pokušalo ih zaštiti od virusa. Ova izolacija može imati negativne posljedice na duševno zdravlje ljudi pa u svibnju 2020. godine objavljen je Cochraneov brzi sustavni pregled u učincima uporabe video poziva za ublažavanje posljedica izolacije na starije osobe. Chris Noone, s Nacionalnog Irskog sveučilišta u Galwayu, opisuje što su našli, a doc. dr. sc. Irena Zakarija-Grković, su-voditeljica Hrvatskog Cochrane s Medicinskog fakulteta u Splitu, prevela je razgovor i pročitati će nam ga.

Irena: Ograničavanje kretanja i druženja, što je uvedeno u nekim zemljama, strože je za osobe iznad određene dobi kao i za one u domovima za starije. Jedna od nesretnih posljedica ovih propisa jest da starije osobe mogu se osjećati osamljeno i izolirano, što može dovesti do lošeg duševnog i tjelesnog zdravlja. 
Autori su htjeli istražiti je li se osobe koje rabe video pozive osjećaju manje osamljeno od onih koji ih ne rabe; video pozivi mogu biti dobra alternativa posjetima pa smo se nadali saznati je li uporaba pametnih telefona, tableta ili računala pomaže starijim osobama ostati u kontaktu s članovima obitelji i prijateljima. Također smo htjeli saznati je li uporaba video poziva utječe na simptome depresije ili na kvalitetu života. 
Tražili smo studije koje su uključivale osobe iznad 64 godina života i nasumice ih svrstali u skupinu koja je rabila video pozive ili druge metode za održavati kontakt s drugima, ili u skupinu s uobičajenom skrbi. Našli smo tri istraživanja, koja su provedena od istog tima istraživača u Tajvanu, koja su uključila ukupno malo iznad 200 ljudi. Sva tri istraživanja provela su se u domovima za starije, i usporedila su dodatak video poziva standardnoj skrbi  u odnosu na standardnu skrb. Objavljena su između 2010. i 2020., ali nijedno tijekom COVID-19 pandemije.
Nažalost, naše pouzdanje u dokazima je nisko. Ovo je zato što je bio mali broj istraživanja, s malenim brojem sudionika,  i svaka studija rabila je nepouzdane metode ili autori nisu u potpunosti opisali rabljene metode. Još jedno veliko ograničenje istraživanja je da neki sudionici istraživanja nisu bili osamljeni niti socijalno izolirani na početku istraživanja. Također, kada razmišljamo o COVID-19 , postoji dodatni izazov jer proučena istraživanja usporedila su dodatak video poziva normalnom kontaktu, dok u pandemiji ključno pitanje je je li pomažu video pozivi kada normalni kontakt nije moguć.
U zaključku, na temelju trenutnih dokaza ne možemo zaključiti je li video pozivi pomažu smanjiti osamljenost kod starijih osoba. Očito, potrebna su daljnja istraživanja koja će proučiti učinkovitost video poziva za smanjenje osamljenosti ili izolacije kod starijih osoba iz različitih sredina koji su očito osamljeni, izolirani ili oba. Na ovaj način bismo mogli saznati je li video pozivi smanjuju ili sprečavaju ove probleme. 

Andrija: Ukoliko želite saznati više o dokazima u ovom sustavnom pregledu ili pratiti novi ažurirani sustavni pregled ukoliko nova istraživanja budu dostupna, pogotovo u kontekstu COVID-19, možete ga naći besplatno online. Samo pođite na Cochrane Library.com i upišite 'video pozivi za starije osobe'. 

Prevela: Irena Zakarija-Grković
Lektorirao: Matko Marušić
Čitali: Irena Zakarija-Grković i Andrija Babić
Snimio: Teo Peričić