Dosadašnje spoznaje

Koronavirus (COVID-19) je novi virus koji se brzo proširio diljem svijeta. Brojne zemlje su uvele ograničenja kretanja ljudi kako bi ih zaštitile od COVID-19, ali neželjeni rezultat toga je da se stariji ljudi mogu osjećati usamljeno i izolirano, što može dovesti do lošeg mentalnog i fizičkog zdravlja.

Video poziv je telefonski poziv koji koristi internetsku vezu. Video pozivi omogućuju sudionicima poziva da se vide - kao i čuju - jedni s drugima. Ova tehnologija može pomoći starijim osobama da održavaju kontakt s obitelji i prijateljima bez opasnosti od zaraze koronavirusom, a to može smanjiti njihov osjećaj usamljenosti i socijalne izolacije.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati osjećaju li se stariji ljudi koji su koristili videopozive manje usamljeno od onih koji nisu koristili ovakav način komunikacije. Također se istražilo utječu li videopozivi na simptome depresije ili kvalitetu života.

Metode

Tražena su istraživanja koja su nasumično raspoređivala starije ljude u različite skupine kako bi se koristili bilo videopozivima, bilo kojom drugom metodom održavanja kontakta ili nikakvom posebnom metodom (uobičajena skrb), s ciljem ispitivanja njihovih učinaka na usamljenost ili socijalnu izolaciju. U ovom sustavnom pregledu, starijim ljudima smatrani su oni koji imaju 65 godina ili više. Videopozivi su bili pozivi upućeni putem interneta, koristeći računala, tablete ili pametne telefone.

COVID-19 se brzo širi, pa je trebalo brzo doći do odgovora na ovo pitanje. To je značilo da su autori skratili neke korake uobičajenih postupaka Cochraneovog sustavnog pregleda. Dva su autora ovog pregleda provjerila 25% rezultata pretraživanja, a jedan je autor provjerio preostalih 75% rezultata, dok bi obično dva autora provjerila sve rezultate. Slično tome, samo je jedan autor prikupio podatke i procijenio kvalitetu istraživanja, a drugi je autor provjerio njegovu procjenu.

Rezultati

U pregled su uključena tri istraživanja, u kojima je sudjelovao ukupno 201 ispitanik. Sva tri istraživanja odvijala su se u domovima za starije osobe na Tajvanu, između 2010. i 2020. godine, i uspoređivala su videopozive s uobičajenom njegom.

Dokazi iz ova tri istraživanja sugeriraju da videopozivi imaju malo ili nimalo utjecaja na usamljenost nakon tri, šest ili 12 mjeseci. Također, zabilježena je mala ili nikakva razlika u simptomima depresije nakon tri ili šest mjeseci, iako su nakon godinu dana stariji ljudi koji su koristili videopozive možda imali malo smanjenje simptoma depresije, u usporedbi s onima koji su primali uobičajenu njegu. Shodno tome, videopozivi mogu malo ili nimalo utjecati na kvalitetu života starijih ljudi.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost (povjerenje) u dokaze bila je ograničena, jer je pronađeno malo istraživanja s malim brojem sudionika, koja su koristila nepouzdane metode ili nisu u potpunosti opisali svoje metode. Također, svi sudionici bili su u domovima za starije osobe, pa se rezultati ovog sustavnog pregleda možda neće odnositi na starije ljude koji žive u drugim okruženjima, poput vlastitih domova. Također, neki od sudionika možda se nisu osjećali usamljeno ili socijalno izolirano.

Zaključak

Na temelju trenutnih dokaza ne može se reći pomažu li videopozivi smanjenju usamljenosti kod starijih ljudi. Potrebno je više istraživanja koja koriste stroge metode i usredotočuju se na starije ljude koji su usamljeni ili socijalno izolirani.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 7. travnja 2020.