Ovo je obnovljena verzija originalnog Cochrane sustavnog pregleda koji je bio objavljen u broju 1, 2006. godine u Cochrane bazi sustavnih pregleda (Cochrane Database of Systematic Reviews).

Dosadašnje spoznaje

Epilepsija je čest neurološki poremećaj u kojem abnormalna električna pražnjenja iz mozga uzrokuju napadaje koji se ponavljaju. U ovom istraživanju proučavali smo dvije vrste epileptičkih napadaja: generalizirani napadaji u kojima električna pražnjenja počinju u jednom dijelu mozga, a zatim se šire po cijelom mozgu, te napadaji s parcijalnim nastupom (također poznati i kao napadaji s žarišnim nastupom) u kojima se napadaj generira u jednom dijelu mozga i utječe na jedan dio mozga (cijelu hemisferu mozga ili na jedan dio njegovog režnja). Parcijalni napadaji mogu postati generalizirani (sekundarna generalizacija) i proširiti se iz jednog dijela mozga po cijelom mozgu. Za oko 70% osoba s epilepsijom, jedan lijek protiv epilepsije (antiepileptik) može kontrolirati napadaje generaliziranog nastupa ili parcijalnog nastupa.

Ovaj pregled se odnosi na osobe s parcijalnim napadajima (sa ili bez sekundarne generalizacije) i osobe s generaliziranim toničko-kloničkim napadajima, određenim generaliziranim tipom napadaja. Ovaj pregled se ne odnosi na osobe s drugim vrstama generaliziranih napadaja kao što su izostajanja napadaja ili mioklonični napadaji s obzirom da su preporučeni postupci liječenja za ove vrste napadaja različiti.

Ciljevi ovog Cochrane sustavnog pregleda

Karbamazepin i lamotrigin su lijekovi prvog izbora za liječenje osoba s nedavno dijagnosticiranom epilepsijom. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je usporediti koliko su učinkoviti ova dva lijeka u kontroli napadaja, saznati da li su povezani s nuspojavama koje mogu rezultirati prestankom uzimanja lijeka od strane pojedinca te informirati o razlikama između tih lijekova.

Metode

Posljednje pretraživanje literature provedeno je u listopadu 2016. Procijenili smo dokaze iz 13 randomiziranih kontroliranih ispitivanja u svrhu usporedbe lamotrigina s karbamazepinom. Bilo je moguće kombinirati podatke za 2.572 ljudi iz devet od 13 ispitivanja; za preostalih 822 osobe iz četiri ispitivanja podaci nisu bili dostupni za uporabu u ovom pregledu.

Rezultati

Rezultati pregleda ukazuju na to da je veća vjerojatnost ranijeg odustajanja pojedinaca od terapije karbamazepinom nego od terapije lamotriginom. Najčešći razlog za prestanak uzimanja lijeka bile su nuspojave: 51% od ukupnog broja povlačenja u sudionika na terapiji s karbamazepinom i 36% od ukupnog broja povlačenja u sudionika na terapiji s lamotriginom. Drugi najčešći uzrok povlačenja povezanih s lijekom je ponavljanje napadaja: 56 od ukupno 683 povlačenja (8%) kod sudionika na terapiji s karbamazepinom i 93 od ukupno 610 povlačenja (15%) kod sudionika na terapiji s lamotriginom.

Rezultati također ukazuju da bi se ponavljanje napadaja nakon početka liječenja lamotriginom moglo dogoditi ranije nego kod liječenja s karbamazepinom i šestomjesečni period bez napadaja bi se mogao ostvariti prije u terapiji s karbamazepinom nego u terapiji s lamotriginom. Većina ljudi uključenih u 13 ispitivanja (88%) doživjeli su parcijalne napadaje, pa su rezultati ovog pregleda primjenjivi uglavnom za ljude s ovom vrstom napadaja.

Najčešće nuspojave koje su prijavili sudionici tijekom ispitivanja bile su vrtoglavica, umor, probavne tegobe, glavobolje i problemi s kožom. Te su nuspojave prijavljene približno jednak broj puta od strane osoba koje su se liječile lamotriginom odnosno karbamazepinom.

Kvaliteta dokaza

Za osobe s parcijalnim nastupom napadaja, zaključili smo da je kvaliteta dokaza visoka kad je riječ o ishodima ponavljajućih napadaja te oslabljenje napadaja, a za ishod povlačenja iz terapije ocijenili smo kvalitetu dokaza kao umjerenu. Ustroji ispitivanja (da li su sudionici i liječnici kliničari znali koji su lijek sudionici uzimali) mogli su utjecati na stope povlačanja iz liječenja. Do 50% ljudi u ispitivanjima čiji se podaci koriste u našim rezultatima možda su pogrešno klasificirani kao bolesnici s generaliziranim napadajima; za osobe s generaliziranim nastupom napadaja, ocijenili smo kvalitetu dokaza kao umjerenu za ishode napadaja koji se ponavljaju i oslabljenje napadaja, te dokaze za ishod povlačenja iz terapije kao niske kvalitete.

Zaključak

Za osobe s parcijalnim nastupom napadaja, lamotrigin i karbamazepin su učinkoviti lijekovi i izbor između ta dva lijeka mora se oprezno napraviti. Potrebno je više podataka za osobe s generaliziranim nastupom napadaja. Preporučujemo da sva buduća ispitivanja koja uspoređuju ove lijekove, ili bilo koje druge antiepileptike, budu ustrojena na način da se koriste metodama visoke kvalitete. Također vrste napadaja kod sudionika uključenih u ispitivanja trebaju se pažljivo klasificirati kako bi se osigurali rezultati visoke kvalitete.