Istraživačko pitanje

Ovaj je pregled istraživao smanjuju li pristupi obiteljske terapije stope anoreksije nervoze (AN) ili s njom povezane simptome, u usporedbi s drugim oblicima liječenja.

Dosadašnje spoznaje

Osobe s AN imaju namjerno održavanu nisku tjelesnu težinu i iskrivljenu sliku vlastitog tijela. Također imaju povezane medicinske i psihološke probleme, a rizik smrtnosti je relativno visok. Obiteljska terapija je jedan od oblika liječenja koji se koriste u AN.

Datum pretraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 8. travnja 2016.

Značajke istraživanja

U ovaj Cochraneov sustavni pregled literature uključeno je 25 istraživanja. Četrnaest istraživanja koristilo je obiteljsku terapiju, jedno sustavnu obiteljsku terapiju, jedno strukturnu obiteljsku terapiju, i sedam istraživanja terapiju s obiteljskim sudjelovanjem, ali nisu pružili konkretne detalje o teoriji koja stoji iza terapije ili njenih postupaka, pa su nazvane drugom obiteljskom terapijom. Dva su istraživanja uključila po dvije obiteljske terapije: jedno obiteljsku terapiju i sustavnu obiteljsku terapiju, i jedno sustavnu obiteljsku terapije i drugu obiteljsku terapiju. Četiri istraživanja uspoređivala su pristupe obiteljske terapije sa standardnim liječenjem, šest je usporedilo pristupe obiteljske terapije s drugim psihološkim intervencijama, a dva su usporedila obiteljsku terapiju s obrazovnim intervencijama. Dvanaest istraživanja je usporedilo različite oblike obiteljske terapije međusobno. Dva istraživanja uključivala su standardno liječenje, kao i druge psihološke intervencije.

Ključni rezultati

Dokazi niske kvalitete, iz samo dva istraživanja, ukazuju na to da pristupi obiteljske terapije kratkoročno mogu biti bolji od standardnog liječenja. Veličina i vrlo niska kvaliteta dokaza i dosljednost ishoda istraživanja, u ovom trenutku nisu dovoljni da bi se došlo do zaključka pružaju li pristupi obiteljske terapije jasnu prednost u odnosu na obrazovne ili psihološke intervencije. Pronađeno je vrlo malo razlika između liječenih skupina u mjerenjima težine, simptomima poremećaja prehrane i funkcioniranju obitelji, a te se razlike uglavnom nisu održavale kroz daljnja praćenja. Izvještavanje o stopama smrtnosti nije bilo dovoljno jasno kako bi se procijenilo dolazi li do smanjenja smrtnog ishoda za one koji su liječeni pristupima obiteljske terapije, u usporedbi s drugim intervencijama. Bilo je vrlo malo podataka o učincima intervencija na opće ili obiteljsko funkcioniranje.

Kvaliteta dokaza

Način provedbe istraživanja nije bio adekvatno opisan u mnogim istraživanjima, i pronađeni su potencijalni rizici pristranosti u većini istraživanja. To je ograničilo značajne zaključke.

Zaključci

Sveukupno, postoji vrlo ograničena baza dokaza u ovom području. Dokazi niske kvalitete, iz samo dva istraživanja, ukazuju na to da pristupi obiteljske terapije kratkoročno mogu biti bolji od standardnog liječenja. Nema dovoljno dokaza da bi se moglo utvrditi nude li pristupi obiteljske terapije bilo kakvu prednost u odnosu na obrazovne intervencije, druge vrste psihološke terapije ili da je jedan tip pristupa obiteljske terapije učinkovitiji od drugog. Većina studija koje su doprinijele nalazima provedene su sa adolescentima i mlađim odraslim osobama. Postoje jasne implikacije o tome kako se pristupi obiteljskoj terapiji mogu primijeniti u različitim dobnim skupinama, a potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjelo koji bi mogli biti učinci liječenja.