Istraživačko pitanje

Pregledali smo dokaze o učinku antiaritmijskih lijekova na smrtnost, moždani udar, nuspojave zbog kojih ljudi prestaju uzimati lijek, i recidive nepravilnog rada srca kod ljudi koji su uspostavili normalan srčani ritam nakon fibrilacije atrija (vrsta nepravilnog rada srca).

Dosadašnje spoznaje

Atrijska fibrilacija je bolest kod koje je srčani ritam nepravilan (aritmija) i često, ali ne uvijek, prebrz. Atrijska fibrilacija može stvoriti komplikacije bilo u srcu (zatajenje srca, nesvjestica) ili u drugim organima, uzrokujući embolije. Embolije su krvni ugrušci koji nastaju u šupljinama srca i koji zatim mogu putovati na druga mjesta, na primjer u mozak.

Može se napraviti konverzija atrijske fibrilacije, pri čemu se postiže povratak normalnog srčanog ritma, korištenjem lijekova ili kontroliranog električnog šoka. Međutim, veliki je problem što se atrijska fibrilacija često ponovo javlja. Koriste se različiti lijekovi kako bi se izbjegao povratak aritmije i kako bi se održao normalni srčani ritam.

Značajke istraživanja

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled, čije su ranije inačice objavljene 2006., 2012. i 2015. godine, a ova najnovija inačica uključuje dokaze objavljene do siječnja 2019. godine. Pronađeno je 59 istraživanja koja su ispitivala različite antiaritmike i uključivala ukupno 20,981 ispitanika. Prosječna dob ispitanika je bila 65 godina. Najčešće bolesti bile su hipertenzija (visoki krvni tlak) i bolesti arterija i srčanih zalistaka. Pronašli smo istraživanja za devet lijekova: kinidin, dizopiramid, propafenon, flekainid, metoprolol, amiodaron, dofetilid, dronedaron i sotalol.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Dokazi visoke pouzdanosti iz pet istraživanja otkrili su da je smrtnost zbog bilo kojeg uzroka bila dvostruko veća kod ispitanika koji su uzimali sotalol, u usporedbi s onima koji su uzimali placebo (lažni lijek) ili koji nisu bili liječeni. Izračunato je da bi jedna dodatna osoba umrla na svake 102 osobe koje bi uzimale sotalol tijekom jedne godine. Dokazi za kinidin bili su niske razine sigurnosti, ali prosječni učinak u šest istraživanja sugerirao je da ispitanici koji su uzimali kinidin mogu imati veći rizik od smrti u usporedbi s ispitanicima koji nisu uzimali terapiju ili su uzimali placebo. Međutim, dokazi nisu bili dovoljno jaki da bi se isključila mogućnost da s kinidinom nije povećan rizik od smrti. Pronađeno je malo podataka o smrtnosti od dizopiramida, flekainida i propafenona, što znači da ne postoji značajna sigurnost u učinku ovih lijekova na smrtnost. Nisu pronađeni jasni dokazi da su drugi lijekovi koji su proučavani utjecali na rizik od smrti.

Vjerojatnije je da će ljudi koji uzimaju bilo koji od ovih lijekova prestati uzimati te lijekove zbog nuspojava, u usporedbi s ljudima koji ih ne uzimaju. Ne postoji značajna sigurnost u rezultate za dizopiramid, amiodaron, dofetilid i flekainid jer su dokazi niske sigurnosti uglavnom proizašli iz malih istraživanja s ograničenjima u dizajnu. Dokazi su bili umjerene ili visoke razine pouzdanosti za ostale lijekove.

Jedna posebna nuspojava antiaritmijskih lijekova je proaritmija, što znači da ljudi imaju nove ili češće probleme s nepravilnim otkucajima srca. Pronađeni su dokazi visoke sigurnosti da ljudi koji uzimaju kinidin ili metoprolol imaju veći rizik od proaritmije, u odnosu na ljude koji ne uzimaju terapiju ili uzimaju placebo. Dokazi umjerene sigurnosti ukazuju na sličan povećani rizik za flekainid, amiodaron, dofetilid, dronedaron i sotalol. Dokazi iz ovih istraživanja bili su umjerene sigurnosti zbog poteškoća s ograničenjima istraživanja, manje veličine ili nepreciznih rezultata. Nisu sigurni učinci propafenona na proaritmiju, jer su za ovaj lijek bili prisutni samo dokazi vrlo male sigurnosti. Niti jedno istraživanje o dizopiramidu nije izvijestilo koliko je ispitanika imalo proaritmiju.

Pronađeni su dokazi visoke sigurnosti da dronedaron može smanjiti rizik od moždanog udara. Nije bilo dokaza o učinku sotalola (dokazi umjerene sigurnosti); amiodarona, flekainida, kinidina (svi dokazi niske sigurnosti) ili dizopiramida (dokazi vrlo niske sigurnosti) o riziku od moždanog udara. Nijedno istraživanje nije zabilježilo rizik od moždanog udara s propafenonom, metoprololom ili dofetilidom.

Dokazi od umjerene do visoke sigurnosti, osim dizopiramida koji je bio niske sigurnosti, pokazali su da svi lijekovi koji su procijenjeni smanjuju ponavljanje atrijske fibrilacije, u usporedbi s neliječenjem ili uzimanjem placeba. Međutim, atrijska fibrilacija se još uvijek ponovila u oko polovice sudionika (43% do 67%) liječenih antiaritmicima.

Sveukupno, nije jasno je li dugoročno liječenje antiaritmijskim lijekovima donosi koristi koje premašuju njihove rizike za ovu skupinu ljudi.