Dosadašnje spoznaje o stanju

Akutna urinarna retencija u muškaraca je hitno stanje obilježeno čestim i iznenadnim nemogućnostima mokrenja. To stanje nastaje zbog brojnih razloga, uključujući zapreku (opstrukciju) mokraće (zbog povećanja prostate ili raka), suženje mokraćne cijevi zbog ožiljaka (uretralna striktura), mokraćnu infekciju, zatvor stolice (konstipacija) i neurološke poremećaje. Uska drenažna cijev (urinarni kateter) se privremeno umeće u mokraćni mjehur kroz penis kako bi se omogućilo istjecanje mokraće. Kad se kateter ukolni neki muškarci ne mogu spontano mokriti i treba ih ponovno kateterizirati. U tih muškaraca, su standardne opcije liječenja su dugotrajno korištenje katetera ili operacija prostate. Kateteri su povezani s rizicima kao što su infekcije i mogu ugroziti kvalitetu života. Mjere za povećanje stope uspješnog uklanjanja katetera, to jest, omogućavanja pacijentima da spontano ponovno mokre, vrlo su važne. Alfa-blokatori (na primjer tamsulosin, afuziosin) su skupina lijekova za koje se zna da imaju pozitivan učinak na urinarne simptome, kao što su loše otjecanje mokraće. Vjeruje se da njihov opuštajući učinak na prostatu može također povećati vjerojatnost ponovnog mokrenja nakon uklanjanja katetera. Ovaj Cochrane sustavni pregled literature analizirao je dokaze iz kliničkih pokusa koji su ispitali djelotvornost alfa-blokatora nakon uklanjanja katetera.

Glavni rezultati pregleda

U devet kliničkih ispitivanja muškarcima je dana lažna tableta (placebo, neaktivna tvar), alfa-blokator kroz dva do tri dana (u jednom istraživanju tijekom najviše osam dana, a u drugom 32 dana) ili pacijenti nisu dobili nikakvu terapiju prije uklanjanja katetera. U idealnim uvjetima, niti pacijenti ni liječnici nisu znali koje su tablete davane, kako bi se spriječile pogreške u tumačenju rezultata. Rezultati ukazuju da liječenje alfa-blokatorima povećava vjerojatnost uspješnog uklanjanja katetera i urednog mokrenja iako su sveukupni dostupni znanstveni dokazi iz pronađenih istraživanja ograničeni. Testirana su četiri različita alfa-blokatora (alfuzosin, tamsulozin, doksazosin i silodosin) Rezultati su slični, osim za doksazosin za kojega se čini da ne dovodi do značajne razlike.

Nuspojave

Nuspojave uzrokovane alfa-blokatorima su vrlo rijetke i slične s placebom ili bez liječenja, iako su ti dokazi ograničeni. One uključuju: retrogradnu ejakulaciju, vrtoglavicu, niski krvni tlak, sinkope, pospanost, osjećaj nelagode i glavobolje.

Zaključak

Pronađeni su određeni dokazi koji upućuju da alfa-blokatori također smanjuju rizik od ponovnog javljanja (rekurentne) epizode urinarne retencije nakon uspješnog uklonjenog katetera, iako ostaje nejasno da li oni smanjuju potrebu za operacijom prostate u budućnosti. Stoga je nejasno da li je, ili koliko dugo, liječenje alfa blokatorima potrebno nastaviti nakon uspješnog uklanjanja katetera, te da li su troškovi liječenja alfa blokatorima u takvim situacijama opravdane. Za odgovor na ta pitanja potrebna su daljnja istraživanja.