Dosadašnje spoznaje

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature proveden je kako bismo saznali pomaže li ispitivanje (probir) svih žena koje su primljene u zdravstvenu ustanovu o njihovim iskustvima s nasiljem u obitelji od strane trenutnog ili bivšeg partnera u prepoznavanju zlostavljanih žena kako bi im se mogla pružiti potpora i uputiti ih na pomoćne službe. Također nas je zanimalo bi li takvo propitivanje smanjilo daljnje nasilje u njihovim životima, poboljšalo im zdravlje te spriječilo daljnju štetu u usporedbi s uobičajenim pružanjem zdravstvene zaštite.

Žene koje su fizički, psihički ili seksualno zlostavljali njihovi partneri ili bivši partneri lošijeg su zdravlja, imaju problematične trudnoće te umiru rano. Njihova djeca i obitelj također mogu trpiti štetne posljedice. Zlostavljane žene često dolaze u zdravstvene ustanove. Smatra se da bi zdravstveni radnici trebali rutinski ispitivati sve žene o obiteljskom nasilju. Smatraju da bi takav probir mogao ohrabriti žene koje to inače ne bi priznale da otkriju zlostavljane ili da prepoznaju svoje iskustvo kao zlostavljanje. Zauzvrat bi to omogućilo zdravstvenim stručnjacima pružanje potpore i upućivanje takvih žena stručnoj pomoći. Neke vlade i zdravstvene organizacije preporučuju probir svih žena na obiteljsko nasilje. Drugi smatraju da bi takav probir trebao biti usmjeren na grupe visokog rizika kao što su trudnice koje posjećuju prenatalne klinike.

Obilježja studija

Pregledali smo istraživanja objavljena do 17. veljače 2015. godine. Uključili smo istraživačke studije u kojima su sudjelovale žene starije od 16 godina koje su posjetile neku zdravstvenu ustanovu. Pretraživanjem literature analizirano je 12.369 potencijalno uključivih studija. Nakon pregleda svih tih studija na koncu je u sustavni pregled uključeno 13 studija koje su zadovoljile opisane kriterije uključenja.. Sveukupno je u tim studijama sudjelovalo 14.959 žena. Studije su se provodile u različitim zdravstvenim ustanovama (prenatalne klinike, ginekološke ordinacije, hitne službe i centri primarne zdravstvene zaštite). Istraživanja su provedena uglavnom u urbanom okruženju, u bogatim zemljama s uređenim zakonima o obiteljskom nasilju i koje imaju razvijene službe za potporu kojima zdravstveni stručnjaci mogu poslati zlostavljanje žene. Svaku je uključenu studiju financirao vanjski izvor. Studije su većinom financirale vlade ili istraživačke ustanove dok je malen broj subvencija došao iz zaklada i sveučilišta.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Osam je studija sa 10.074 žene proučavalo jesu li zdravstveni stručnjaci postavljali ženama pitanja u vezi nasilja, raspravljali o tome i/ili dokumentirali zlostavljanje u evidenciji žena koje su sudjelovale u istraživanju. Takvim propitivanjem dvostruko se povećao broj žena koje su prepoznate kao žrtve nasilja intimnog partnera u usporedbi s kontrolnom grupom. Kvaliteta tih dokaza je umjerena. Promatrali smo manje grupe u sklopu cijele grupe i pronašli, na primjer, da su trudnice tri puta češće prepoznate kao žrtve nasilja takvim probirom za razliku od trudnica u usporednoj grupi. Nismo primijetili povećanje u upućivanju drugim stručnjacima, ali samo su dvije studije mjerile upućivanje na isti način, i u tim studijama su uočeni određeni nedostatci. Nismo mogli zaključiti je li probir povećao pružanje specijalističkih usluga, a nijedna studija nije ispitala je li probir uopće isplativ. Također smo promatrali jesu li različite metode bolje u prepoznavanju zlostavljanja. Na primjer, može se očekivati da će žene biti sklonije priznati zlostavljanje računalu, ali nije uočeno da je neka metoda bolja od druge. Uočen je nedostatak studija koje provjeravaju ponavljano nasilje (samo su dvije studije to ispitale i nisu primijetile nikakav učinak) i zdravlje žene (samo je jedna studija to ispitivala i nije opisana razlika nakon 18 mjeseci). Na koncu, mnoge su studije uključile neki oblik kratkotrajne procjenu neželjenih učinaka, ali nisu prikazale te podatke.

Povećan broj zlostavljanih žena uočen preko probira od strane zdravstvenih stručnjaka ne podudara se s visokim brojem zlostavljanih žena koje dolaze u zdravstvene ustanove. Potrebno je više dokaza koji bi pokazali kako probir doista povećava upućivanje žena stručnjacima, odnos žena prema i njihovu uključenost u sustav potpore, i/ili smanjuje nasilje i pozitivno utječe na njihovo zdravlje i dobrobit. Na temelju pronađenih studija zaključili smo da nema dovoljno dokaza koji bi preporučili propitivanje svih žena u vezi zlostavljanja u zdravstvenim ustanovama. Moglo bi biti učinkovitije poučiti zdravstvene stručnjake kako bi pitali žene koje pokazuju znakove zlostavljanja ili one u visokorizičnim skupinama te im omogućiti potporu i informacije i pomoći im planirati sigurnost.