Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Rođenje djeteta velika je je životna promjena. Iako mnoge žene iskustvo rađanja doživljavaju pozitivnim, rađanje se ponekad može doživjeti kao traumatični događaj. Ukoliko je rađanje doživljeno kao trauma, može imati negativne posljedice na dugoročno emocionalno stanje žena. To može utjecati na odnose između majke i djeteta, kao i na odnose žene s drugim članovima obitelji. Intervencija koja se često koristi s ciljem smanjenja učinaka psihološke traume (anksioznosti, trauma i depresivnih simptoma) i sprječavanja razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja nakon poroda je sažeta psihološka integracija traume (engl. debriefing). Sažeta psihološka integracija traume uključuje raznolike rasprave nakon poroda koje omogućuju ženama razgovor o njihovom iskustvu rađanja. U ovom Cochrane sustavnom pregledu istraženi su dokazi o sažetoj psihološkoj integraciji traume kao preventivne intervencije za psihološku traumu nakon poroda.

Koga bi mogao zanimati ovaj sustavni pregled?

- Žene koje su nedavno rodile, njihove obitelji i prijatelje.

- Primalje, patronažne djelatnike i druge zdravstvene radnike koji imaju blizak kontakt sa ženama koje su trudne ili su tek rodile.

Na koja pitanja ovaj sustavni pregled želi dati odgovore?

Je li sažeta psihološka integracija traume manje ili više učinkovita od standardne postporođajne njege u prevenciji psihološke traume kod žena koje su nedavno rodile.

Koja su istraživanja uključena u ovaj pregled?

Pretražene su baze podataka kako bi se pronašla sva istraživanja (posebno randomizirani kontrolirani pokusi) objavljeni prije 4.ožujka 2015., a koji su istraživali učinak sažete psihološke integracije traume na sprječavanje psihološke traume kod žena nakon poroda. Uključeno je sedam studija s ukupno 3596 žena. Istraživanja su objavljivana između 1998. i 2005., a provedena su u državama s visokim prihodima (Velika Britanija, Australija i Švedska).

Dokazi proizašli iz pregleda literature

Ne postoji razlika između sažete psihološke integracije traume i standardne poslijeporođajne njege u sprječavanju psihološke traume do tri mjeseca nakon poroda, niti nakon tri do šest mjeseci nakon poroda. Nisu pronađene informacije je li sažeta psihološka integracija traume dovela do toga da žene napuste istraživanja ranije. Kvaliteta dokaza prezentirana u uključenim istraživanjima općenito je bila loša. Utvrđeno je više nedostataka u ustroju tih istraživanja (npr. neka su uključila mali broj ispitanica) kao i u načinu na koji su rezultati prikazani (npr. prezentirani su nepotpuni podatci). Potrebna su daljnja dobro osmišljena istraživanja da bi se bolje razumjelo može li sažeta psihološka integracija traume smanjiti psihološki učinak traumatičnog rađanja, kao i za utvrđivanje nepostojanja njenih štetnih učinaka.