Kraniofaringeom je rijedak, spororastući benigni tumor hipotalamične-hipofizne regije mozga. Iako su ti tumori dobroćudni (benigni), što znači da ne pokazuje svojstvo invazivnosti u okolno tkivo niti stvaranja udaljenih metastaze, velika je stopa pobola i invalidnosti čak i kad se tumor može potpuno odstraniti. Cistični kraniofaringeom je najčešći tip. Sastoji se od solidnog (čvrstog) dijela koji sadrži ovalne šupljine ispunjene tekućinom (ciste). Ciste su problem zato što izlučivanjem tekućine u njih dolazi do rasta tumora koji onda posljedično vrši pritisak na mozak što može dovesti do oštećenja dijelova mozga. Sama radikalna resekcija (uklanjanje operacijom) nije dovoljna zato jer je stopa recidiva (ponovnog javljanja) visoka, a operacija nosi visoki rizik raznih endokrinih (hormonskih) i neuroloških posljedica kao što su sljepoća, gubitak kontrole apetita, stvaranje mokraće, emotivno ponašanje, gubitak koordinacije i memorije, smetnje spavanja, prestanak rasta i spolnog razvoja, niske razine tiroksina, hidrocefalus (visok tlak unutar lubanje) i smrt. Radioterapija u odraslih predstavlja vrijedan dodatak terapiji (dodatna ili adjuvantna terapija), ali u djece postoji visoki rizik dodatnog oštećenja vida, kao i smanjenja kvocijenta inteligencije i mogućnosti izvršavanja kompliciranih zadataka kasnije u životu. Intracistični bleomicin (kemoterapeutik koji se direktno injicira u cistu) se koristi kao lijek koji potencijalno smanjuje oštećenja povezana sa cističnim kraniofaringeomom.

Ovim Cochrane sustavnim pregledom literature pretražena je literatura kako bi se pronašle randomizirane kontrolirane studije. Nije pronađena niti jedna randomizirana kontrolirana studija, kvazi-randomizirana kontrolirana studija ili kontrolirana klinička studija u kojoj je jedina razlika između intervencijske i kontrolne skupine bila primjena intracističnog bleomicina. Pronađena je jedna studija koja je usporedila intracistični bleomicin s intracističnom fosforom ³² (³²P); radioaktivni izotop fosfora koji se koristi za intracistično zračenje). Samo sedmero djece je bilo uvršteno u ovu studiju. Studija ima visoki rizik pristranosti i broj uključenih ispitanika je bio premalen kako bi se utvrdile razlike u ishodu terapija. Terapijski učinak intracističnog bleomicina u djece s cističnim kraniofaringeomom je i dalje nepoznat. Iako nije bilo razlike u ukupnom broju nuspojava između dvije skupine, skupina koja je primala intracistični fosfor ³²P imala je manje glavobolja i povraćanja. Kvaliteta dokaza je niska. Potrebno je više visoko-kvalitetnih studija, ali glavni ograničavajući faktor je to što su ti tumori u djece rijetki.