Alergija na kikiriki može rezultirati potencijalnim reakcijama opasnim po život, a ponekad i smrću. Za razliku od mnogih drugih oblika alergije na hranu, alergija na kikiriki obično je doživotna. Trenutno ne postoji lijek za alergiju na kikiriki, pa ljudi s tom alergijom moraju stalno biti na oprezu kako bi izbjegli slučajno konzumiranje kikirikija ili hrane koja sadrži kikiriki. Ako osoba s alergijom na kikiriki slučajno uzme kikiriki, može razviti ozbiljne alergijske reakcije, što zahtijeva hitno liječenje adrenalinom.

Krajnji cilj alergen-specifične oralne imunoterapije (OIT) za alergiju na kikiriki je smanjiti i, ako je moguće, ukloniti rizik daljnjih reakcija povezanih s izlaganjem kikirikiju. Većina ljudi koji imaju reakcije na kikiriki imaju neposredni tip (poznat i kao IgE-posredovan) reakcije kod kojih se simptomi tipično razviju u nekoliko minuta od izlaganja proteinu kikirikija, pa je za ovu grupu ljudi alergen-specifični OIT potencijalni pristup liječenju. Ne smatra se primjerenim za one koji imaju odgođene (poznate i kao ne-IgE-posredovane) reakcije. Liječenje uključuje davanje malih doza kikirikija na usta osobama alergičnima na kikiriki, i postupno povećavanje količine (faza izgradnje). Jednom kada je željena doza postignuta, pacijent unosi istu količinu kikirikija svaki dan kroz određeni vremenski period (faza održavanja). S obzirom da davanje kikirikija nekome tko je alergičan na njega može uzrokovati alergijske reakcije, tijekom ispitivanja OIT-a se mora pažljivo pratiti sigurnost pacijenata.

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu literature pronašli smo jednu malu studiju provedenu na 28 djece dobi od 1 do 16 godina s potvrđenom alergijom na kikiriki. Studija nije uključila djecu koja imaju umjerenu do ozbiljnu astmu, ili djecu koja su imala ozbiljnu anafilaksiju (ozbiljnu alergijsku reakciju koja može uzrokovati smrt) zbog alergije na kikiriki. Autori su randomizirali, odnosno nasumično razvrstali, djecu u intervenciju ili placebo u omjeru 2:1. Djeca u skupini intervencije su primala kikirikijevo brašno, dok su djeca u kontrolnoj skupini primala zobeno brašno. Ispitivanje je trajalo 48 tjedana i pokazalo da je liječenje s OIT omogućilo da djeca bitno povećaju unos kikirikijevog brašna, u odnosu na djecu u skupini s placebom, bez alergijske reakcije. Međutim, skoro polovica djece (devet od 19) koja je primala OIT imala je alergijsku reakciju zbog OIT-a, koja je zahtijevala antihistaminike, a dvoje djece je imalo ozbiljne reakcije na liječenje koje su zahtijevale liječenje adrenalinom.

Iako su ti rezultati obećavajući, na temelju rezultata tog jednog malog istraživanja ne možemo preporučiti da se kikiriki OIT može rutinski koristiti za ljude s alergijom na kikiriki. Potrebne su daljnje veće studije koje će istražiti sigurnije OIT režime i uspostaviti dugoročnu učinkovitost OIT nakon završetka liječenja.