Uvod: Primarni limfom središnjeg živčanog sustava (engl. primary central nervous system lymphoma - PCNSL) je vrsta karcinoma koji se pojavljuje u mozgu ili leđnoj moždini. To je rijetka i agresivna vrsta limfoma. Ljudi koji obole od PCNSL-a u prosjeku prežive četiri mjeseca, ako ne započnu liječenje. Dugo vremena je radioterapija cijelog mozga bila jedina mogućnost liječenja koja je pokazivala ikakvu korist, u kojoj se rendgenske zrake koriste za uništavanje tumorskih stanica u mozgu. Međutim, nekoliko studija je došlo do zaključka da ova metoda liječenja također dovodi do oštećenja zdravog tkiva mozga. Od uvođenja metotreksata, snažnog kemoterapijskog lijeka koji pokazuje sjajne blagotvorne učinke, stručnjaci raspravljaju o ulozi radioterapije u liječenju bolesnika za PCNSL-om. Radioterapija se može kombinirati sa kemoterapijom, ili se uopće ne primjenjivati, uzimajući u obzir njezine potencijalne štetne učinke.

Tema pregleda: Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je bio pronaći znanstvene studije visoke kvalitete koje su istražile učinkovitost i štetne učinke radioterapije u liječenju PCNSL-a. Opsežnim pretraživanjem svih relevantnih baza podataka pronađeno je 556 referenci na tu temu. Samo je jedna studija ispunjavala stroge kriterije za uključenje u ovaj sustavni pregled, te je stoga detaljno analizirana.

Karakteristike studije: Pregledane su sve baze podataka u potrazi za relevantnim studijama objavljenim između siječnja 1950. i veljače 2014. Uzeta je u obzir samo jedna studija koja je uključila 551 sudionika i liječila jednu polovicu bolesnika s metotreksatom praćenim zračenjem cijelog mozga, i drugu polovicu samo s metotreksatom. Ako sudionici u drugoj skupini nisu dobro reagirali na sam metotreksat, dan im je drugi lijek, citarabin. Sudionici minimalne starosti 18 godina bili su uključeni u studiju u 75 centara u Njemačkoj između svibnja 2000. i svibnja 2009.

Ključni rezultati: Kada su analizirani podatci koji se tiču učinka kemoterapije kombinirane sa zračenjem cijelog mozga ili same kemoterapije na sveukupno preživljenje, rezultati su bili neprecizni i bilo koja od metoda liječenja je mogla biti bolja u odnosu na drugu. Jedan od ishoda koji su uzeti u obzir uz sveukupno preživljenje je preživljenje bez napretka bolesti, stanje u kojem se bolest ne pogoršava. Dodatak radioterapije kemoterapiji je imao pozitivan učinak na preživljenje bez napretka bolesti, pri čemu je malo produženo razdoblje u kojem bolest nije napredovala, u usporedbi s onim postignutim samom kemoterapijom. Autori nisu analizirali smrtnost uzrokovanu liječenjem.
Također je analizirano da li je liječenje uzrokovalo ikakvu štetu na zdravom tkivu mozga tijekom terapije. Nisu pronađeni daokazi da su simptomi smanjene funkcije mozga vezani uz liječenje češći u skupini sudionika koji primaju kemoterapiju kombiniranu s radioterapijom od onih koji primaju samo kemoterapiju.

Kvaliteta dokaza: Autori su kvalitetu dokaza ocijenili umjerenom do niskom, pošto je nađena samo jedna studija koja je odgovarala kriterijima ukljujčenja, i to s malim brojem sudionika. Pošto ta studija nije analizirala nuspojave u svih sudionika, kvaliteta dokaza za potencijalno oštećenje tkiva mozga (neurotoksičnost) smatra se veoma niskom.

Zaključak: Ukratko, trenutno dostupni dokazi (jedna randomizirana kontrolirana studija) nisu dovoljni da bi se zaključilo da zračenje cijelog mozga u kombinaciji s radioterapijom i sama kemoterapija imaju slične učinke na sveukupno preživljenje kod pacijenata sa PCNSL-om. Dodatak zračenja cijelog mozga kemoterapiji može povećati preživljenje bez napretka bolesti, ali vjerojatno može i povećati razinu toksičnih učinaka na mozak. Potrebne su daljnje prospektivne radnomizirane studije prije nego se donesu konačni zaključci o ulozi dodavanja radioterapije kemoterapiji u liječenju primarnog limfoma središnjeg živčanog sustava.