Dosadašnje spoznaje
Venski su ulkusi nogu najčešći tip ulkusa (rana) na nozi, a uzrokuje ih slab protok krvi kroz vene nogu (kronična venska insuficijencija). Kronična venska insuficijencija dovodi do visokog krvnog tlaka u venama (venska hipertenzija) što uzrokuje različite promjene na koži noge. Ulkusi na nogama završna su faza tih promjena. Venski ulkusi noge mogu se javiti spontano ili nakon manje traume, često su bolni i iz njih curi obilna količina tekućine (eksudat). Ti ulkusi predstavljaju veliki problem zato što su vrlo česti, sklon su dugom trajanju, a također imaju visoku sklonost ponavljanja. Češće obolijevaju stariji ljudi, imaju visoke troškove liječenja, što predstavlja visok individualni i društveni teret za oboljele.

Kompresijska je terapija, u obliku čvrstog zavoja preko noge što pomaže protoku krvi kroz vene, dobro uspostavljena terapija za venske ulkuse noge. Međutim, istraživanja su pokazala da kompresija ima samo umjerene učinke na ozdravljenje, pri čemu oko 50% venskih ulkusa na nogama ostaju neizliječeni nakon dvije godine kompresije, vjerojatno zbog produljenog upalnog procesa. Bolje razumijevanje degenerativnih promjena na koži noge u ljudi s venskim ulkusima nogu i kronični upalni proces uključen u navedeno, navelo je znanstvenike na testiranje različitih lijekova koji bi mogli poboljšati liječenje tog stanja. Aspirin ima neke vrlo poznate osobine kao što su: ublažavanje boli (analgetsko djelovanje), smanjenje upale i vrućice te sprječavanje krvnih stanica od međusobnog nagomilavanja što sprječava stvaranje krvnih ugrušaka. Terapija aspirinom može poboljšati vrijeme ozdravljenja i smanjiti broj ponavljajućih epizoda venskih ulkusa nogu. Ako se dokaže djelotvornim, niski bi troškovi značili da je aspirin uz dodatak kompresijske terapije povoljno preventivno sredstvo za ljude koji pate od venskih ulkusa noge u svim zemljama.

Istraživačko pitanje

Koje su prednosti i mane aspirina uzetog na usta na ozdravljenje i ponovno javljanje venskih ulkusa na nogama?

Ključni rezultati

Pronađena su samo dva randomizirana (nasumična) kontrolirana ispitivanja koja su usporedila oralni aspirin (300 mg dnevno) i kompresiju s kompresijom i placebom ili samo kompresijom. Jedna je studija provedena u Velikoj Britaniji i uključila je 20 ispitanika (10 u aspirinskoj grupi i 10 u kontrolnoj grupi) te je pratila ispitanike tijekom 4 mjeseca. Ovo je ispitivanje prikazalo rezultate da se ulcerozno područje smanjilo (do 6,5 m2 odnosno 39,4%) u aspirinskoj grupi u usporedbi s kontrolnom grupom gdje nije došlo do smanjenja, a veći je dio ulkusa (38%) u aspirinskoj grupi u potpunosti izliječen u usporedbi s niti jednim u kontrolnoj grupi. Ponovno javljanje ulkusa nije istraživano ovom studijom. Druga je studija provedena u Španjolskoj; uključila je 51 sudionika (23 u aspirinskoj grupi i 28 u kontrolnoj grupi) te pratila ispitanike dok nije došlo do izlječenja ulceracija. Studija je prikazala podatke da je prosječno vrijeme za ozdravljenje bilo 12 tjedana u aspirinskoj grupi i 22 tjedna u kontrolnoj grupi. Nije uočena stvarna razlika između udjela osoba s izliječenim ulkusima (17 (74%) od 23 osobe u aspirinskoj grupi i 21 (75%) od 28 osoba u kontrolnoj grupi). Prosječno je vrijeme do ponovnog javljanja bilo duže u aspirinskoj grupi (39 dana) u usporedbi s (16,3 dana) u grupi na kompresijskoj terapiji. Nuspojave nisu prikazane ni u jednom istraživanju.

Te dvije studije smatraju se premalenima i niske kvalitete kako bismo donijeli konačan zaključak o prednostima i manama oralnog aspirina na izlječenje i ponavljanje venskih ulkusa nogu. Britanska studija pruža samo ograničene podatke o potencijalnim prednostima dnevne terapije oralnim aspirinom uz kompresiju zbog male veličine uzorka od samo 20 sudionika i kratkog vremena praćenja. Španjolska studija pruža ograničene podatke na 51 sudionika uspoređujući aspirin i kompresiju s kontrolnom grupom. Činjenica da nisu prikazane nikakve informacije o placebu u kontrolnoj grupi znači da je procijenjeni učinak neizvjestan. Daljnje su studije visoke kvalitete potrebne u ovom području.

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 27. svibnja 2015. godine.