Istraživači Cochranea su proveli sustavni pregled za procjenu učinka različitih pristupa za poticanje zdravstvenih radnika za rad u pojedinim zdravstvenim ustanovama. Nakon pretraživanja literature kako bi se našla sva relevantna istraživanja, nije pronađena niti jedna studija koja je istražila to pitanje.

Dosadašnje spoznaje

Mnoge zemlje imaju veliki manjak zdravstvenih radnika. Osim toga, zdravstveni radnici koji su dostupni često nisu raspoređeni na najbolji mogući način. Većina zdravstvenih radnika radi u urbanim područjima, ostavljajući ruralna područja bez dovoljnog broja zdravstvenih radnika. Problemi se također javljaju u urbanim područjima, budući da zdravstveni radnici tu često više vole raditi u privatnom sektoru zdravstva, koji je često preskup za većinu pacijenata. U ruralnim područjima vlade često ne izgrade zdravstvene ustanove i jedina dostupna zdravstvena zaštita u tim područjima može, stoga, biti privatna. Međutim, privatne ustanove u ruralnim područjima nisu samo skupe, već se također bore za privlačenje kvalificiranih zdravstvenih radnika.

Za rješavanje tih problema, vlade trebaju pronaći načine kako osigurati da više zdravstvenih radnika rade u područjima i ustanovama gdje većina pacijenata traži pomoć. To može, na primjer, uključivati poticanje zdravstvenih radnika da rade u javnim zdravstvenim ustanovama u gradovima ili na rad u javnim i privatnim ustanovama u ruralnim područjima. Jedan pristup koji bi vlade mogle pokušati jest dati dodatne poticaje za zdravstvene radnike koji rade u pojedinim ustanovama. Ti poticaji bi mogli uključivati veće plaće, posebne dodatke, ili veće mirovine. Drugi pristup je dati zdravstvenim djelatnicima stipendije za vrijeme obrazovanja pod uvjetom da rade u pojedinim ustanovama određeno vremensko razdoblje, nakon što završe fakultet.

Rezultati

Premda takve vrste pristupa nisu rijetkost, pregledom literature nije bilo moguće naći nikakve relevantne studije koje daju pouzdanu procjenu njihova utjecaja. Stoga je potrebno provesti istraživanja na tu temu kako bi se dobili dokazi o najboljim postupcima koje vlade mogu poduzeti da bi osigurale da zdravstveni radnici rade u zdravstvenim ustanovama koje skrbe za većinu stanovništva.