Istraživačko pitanje

Ovim Cochrane sustavnim preglednim radom usporedile su se prednosti i mane kirurškog uklanjanja tonzila (tonzilektomija) s ili bez uklanjanja adenoida (adenoidektomija) naspram nekirurškog zbrinjavanja djece koja su imali poremećen san zbog problema s disanjem zbog opstrukcije gornjih dišnih puteva (opstruktivni poremećaji disanja tijekom spavanja, eng oSDB). Uračunati su svi radovi koji su nasumično rasporedili djecu u kiruršku i nekiruršku grupu sve do ožujka 2015.

Uvod

oSDB se može pojaviti u dječjoj i odrasloj dobi. Može se razlikovati u jačini od običnog hrkanja pa sve do opstruktivnog "sleep apnoea" sindroma (OSAS), gdje dolazi do epizoda potpune blokade gornjih dišnih puteva te zbog nemogućnosti disanja može doći do snižene razine kisika u krvi zbog čega se pacijent probudi. Smatra se da su najčešći uzrok tomu uvećani krajnici (tonzile) i adenoidi u dječjoj dobi. Stoga se operacije uklanjanja tih tkiva (tonzilektomija s ili bez adenoidektomijom) smatra prvim izborom liječenja u toj dobi.

Značajke istraživanja

Uključene su tri studije s ukupno 562 djeteta. Dvije su imale visok do umjereni rizik pristranosti, a jedna je imala nizak rizik. Rezultati studija nisu statistički analizirani zajedno jer su se međusobno značajno razlikovale - istraživale su različite skupine pacijenata: one s blagim do umjerenim OSAS (453 sudionika pet do devet godina, CHAT studija), one koji su imali simptome i znakove koji ukazuju na oSDB (29 sudionika dvije do 14 godina; Goldstein) te djeca s Downovim sindromom ili mukopolisaharidozom i blagim do umjerenim OSAS (80 sudionika šest do 12 godina; Sudarsan). Studije su usporedile: adenotonzilektomiju nasuprot nekirurškom pristupu (CHAT i Goldstein) i adenotonzilektomiju nasuprot maski za disanje (kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putevima; eng. CPAP) tokom sna (Sudarsan).

Rezultati

U najvećoj studiji s najmanjim rizikom od pristranosti (CHAT studija), nakon 7 mjeseci, prosječna kvaliteta života i simptomi (znači bolja kvaliteta života ili manje simptoma) su bili bolji u djece koja su prošla adenotonzilektomiju nasuprot djece kod kojih se odlučilo pričekati s kirurškom intervencijom i promatrati pacijenta.

U Sudarsan studiji, srednji pokazatelj OSAS kvalitete živote nakon 12 mjeseci se nije bitno razlikovao između adenotonzilektomirane i CPAP grupe. Rezultat na srednjoj modificiranoj ljestvici pospanosti (engl. Epworth Sleepiness Scale) nije se razlikovao nakon 6 mjeseci, ali nakon 12 mjeseci je bio niži u kirurškoj grupi.

Nuspojave

U CHAT studiji, 15 sudionika je razvilo ozbiljne nuspojave: 6/194 (3%) u adenotonzilektomiranoj grupi te 9/203 (4%) u kontrolnoj grupi. Goldstein studija nije prijavila niti jednu značajniju nuspojavu. U Sudarsan studiji, 2/37 (5%) je imalo krvarenje nakon operacije u kirurškoj grupi, a 1/36 (3%) je imao osip zbog maske za disanje u CPAP grupi.

Sekundarni ishodi

U CHAT studiji, nakon 7 mjeseci, prosječna kvaliteta života je bila veća u adenotonzilektomiranih nego u kontrolnoj grupi.

Nakon 7 mjeseci kod više djece je došlo do normalizacije sna tokom noći u kirurškoj nego u kontrolnoj grupi u CHAT studiji. Nakon 6 mjeseci, rezultati polisomnografije su bili slični u obje grupe u Goldstein studiji, a u Sudarsan studiji se također isto nisu značajno razlikovali.

Nakon 7 mjeseci u CHAT studiji neurokognitivni rezultati, pozornost te izvršne funkcije su bile slične u obje grupe.

U istoj studiji nakon 7 mjeseci je srednji rezultat procjene ponašanja od strane skrbnika bio niži (što znači uzornije ponašanje) u grupi kojoj je učinjena adenotonzilektomija nego u kontrolnoj skupini. No, rezultati koje su procijenjivali učitelji nisu se značajno razlikovali.

Kvaliteta dokaza

Nađeni su dokazi umjerene kvalitete koji pokazuju da rana adenotonzilektomija može biti korisna kod djece s blagim do umjerenim OSAS što se tiče kvalitete života, simptoma i ponašanja procijenjenog od strane skrbnika, a dokazi visoke kvalitete što se tiče rezultata polisomnografije. Dokazi za efikasnost adenotonzilektomije kod osoba kod kojih je dijagnosticiran oSDB s normalnim polisomnogramom su vrlo niske kvalitete. Dokazi za djecu s Downovim sindromom ili mukopolisaharidozama kojima je dijagnosticiran blagi do umjereni OSAS su niske kvalitete.