Istraživačko pitanje

Treba li se dvanaesnik (gornji dio tankoga crijeva) ukloniti za vrijeme uklanjanja glave gušterače u osoba sa simptomima kronične upale gušterače?

Dosadašnje spoznaje

Gušterača je organ u trbuhu (abdomenu) koji izlučuje niz probavnih enzima u svoje kanalne sustave (kanali koji nose sokove gušterače koji se izlučuju iz stanica gušterače), koji se ulijevaju u tanko crijevo. Gušterača se također sastoji od nakupina stanica koje se zovu Langerhansovi otočići, koji izlučuju nekoliko hormona, uključujući inzulin (pomaže u regulaciji koncentracije šećera u krvi). Kronična upala gušterače je dugotrajna i progresivna upala gušterače koja kao posljedicu ima razaranje i zamjenu tkiva gušterače vezivnim tkivom. Zbog upale se može smanjiti izlučivanje probavnih enzima i može doći do nedostatka inzulina što izaziva dijabetes (doživotno stanje koje u ljudi stvara rizik da šećer u krvi postane previsok). Alkohol se smatra glavnim uzrokom akutne upale gušterače. Dugotrajna bol u trbuhu je glavni simptom kroničnog pankreatitisa. Bol se obično osjeća u gornjem dijelu trbuha, a opisana je kao duboka, prodorna i da se širi na leđa. O uzroku boli kod kroničnog pankreatitisa postoje različite teorije. Jedna od njih je da tijek bolesti zatvara gušteračne kanale. Zato se za neke osobe čiju bol nije moguće kontrolirati lijekovima preporučuje kirurški zahvat kojim se uklanja glav gušterače (dio koji je okružen dvanaesnikom). Glavne komplikacije operacije uključuju smrt (mortalitet) i potrebu za ponovnom operacijom. Međutim, nije jasno treba li dvanaesnik izrezati (kirurški odstraniti), zajedno s glavom gušterače. Stoga smo potražili sve objavljene studije o toj temi. Uključili smo sva randomizirana kontrolirana istraživanja (klinička istraživanja u kojima su ljudi nasumice razvrstani u jednu od dvije ili više liječenih skupina) čiji rezultati su bili objavljeni do 22. lipnja 2015.

Obilježja uključenih istraživanja

Pet istraživanja koja su uključila ukupno 292 sudionika zadovoljila su kriterije uključivanja u sustavni pregled. Tih 269 sudionika sa simptomima kronične upale gušterače uključujući glavu gušterače i podvrgnutih operaciji podvrgnuto je operaciji uz očuvanje dvanaesnika gušterače (DPPHR) (glava gušterače ukloni se bez skidanja dvanaesnika) (135 sudionika ), ili pankreatikoduodenoktomiji (PD) (glava gušterače se uklanja zajedno s dvanaesnikom koji je okružuje) (134 sudionika). Pokusi nisu opisali podatke o riziku anestezije (vjerojatnost komplikacija zbog anestezije) za sudionike. Svi pokusi su napravljeni u jednom centru. Sudionici su praćeni različito vrijeme, u rasponu od jedne do 15 godina. Svi su pokusi imali visok rizik od pristranosti

Ključni rezultati

Razlike u kratkoročnom (do 90 dana nakon operacije) ili dugoročnom roku praćenja (najdulje praćenje) smrtnosti, srednjoročnom (tri mjeseca do pet godina) ili dugoročnom (više od pet godina) razdoblju praćenja kvalitete života, postotku i broju pacijenata s nuspojavama, postotak zaposlenih osoba (u modelu najduljeg praćenja pacijenata), postotak ljudi koji su razvili dijabetes (za najdulje praćenje), i postotak ljudi s nedostatkom probavnih enzima gušterače (najdulje praćenje) bili su neprecizni. Čini se da je duljina boravka u bolnici bila manja s DPPHR u odnosu na PD tako da se skraćenje kretalo između jedan i pet dana u različitim istraživanjima. Ni jedno ispitivanje nije prikazalo podatke o kratkoročnoj kvaliteti života (četiri tjedna do tri mjeseca), klinički značajnim fistulama gušterače (nenormalno nutarnje ili vanjsko izlučivanje soka gušterače), ozbiljnim nuspojavama, vremenu potrebnom da se vrate ispitanici u normalne aktivnosti, vremenu do povratka na posao i intenzitetu boli procijenjenom vizualnom analognom ljestvicom (mjerni instrument za usporedbu subjektivnog osjećaja kao što su bol koja se ne može izravno izmjeriti, a mjeri razine boli između 0 i 10 ili 0 i 100).

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je niska ili vrlo niska. Stoga su nužna nova istraživanja na ovu temu. Takva istraživanja bi trebala prikazati podatke o ozbiljnosti postoperativnih komplikacija i njihovu utjecaju na oporavak pacijenta i trebala bi uključiti sve sudionike istraživanja u rezultate. Uz kratkoročne koristi i štete, kao što su smrtnost, komplikacije u vezi s operacijama, kvaliteta života, duljina boravka u bolnici, vraćanje normalnoj aktivnosti, i vraćanje na posao, buduća ispitivanja trebaju planirati povezivanje sudionika istraživanja s bazama zdravstvenih podataka, društvenim bazama podataka i registrima smrtnosti da bi se procijenile dugoročne koristi i štete od različitih načina liječenja.