Što je dekubitus i tko je u opasnosti?

Dekubitusi, također poznati kao rane od ležanja ili ozljede pritiska, su rane koje uključuju ozljede kože i podležećeg tkiva. Dekubitusi su uglavnom bolni, mogu se inficirati i snižavaju kvalitetu života pacijenata. Ljudi s ozljedama kralježnične moždine, nepokretni ili sa smanjenom pokretljivošću, te stariji ljudi, posebno su podložni ulkusima.

Zašto se u liječenju dekubitusa primjenjuju antiseptici i antibiotici?

Kad se dekubitus inficira za liječenje se primjenjuju antibiotici ili antiseptici da bi se ubili mikroorganizami koji uzrokuju infekciju ili da bi se usporio njihov rast. To također može pomoći u izlječenju dekubitusa. Čak i kad dekubitusi nisu inficirani, na njima su gotovo uvijek prisutni mikroorganizmi. Stoga se drži da će dekubitusi brže zacijeliti ako se smanji broj mikroorganizama na njima. Zasad još uvijek nije točno poznata veza između infekcije i brzine cijeljenja dekubitusa.

Rezultati

U listopadu 2015. su pretražene sve studije koje su bile randomizirani kontrolirani pokusi i uspoređena je učinkovitost primjene antiseptika i antibiotika s drugim vrstama oblicima liječenja dekubitusa. Pronađeno je 12 pokusa koji su uključili ukupno 576 pacijenata. Većina bolesnika stariji bili su ljudi u bolnicama. Većina dekubitusa na početku pokusa nije bila inficirana. Procijenjene su sljedeći pripravci kao terapije: povidon jod, kadeksomer jod, gentiana violet, lizozim, flastere sa srebrom, med, borovu smolu, srebrni sulfadiazin, poliheksanid i kombinaciju nitrofurazona i etoksi-diaminoacridina. Srebrni sulfadiazin i nitrofurazon su topički (djeluju samo na mjestu primjene) antibiotici dok su drugi pripravci antiseptici. Ni jedno istraživanje nije uključilo sustavne (koje djeluju u cijelom tijelu) antibiotike. Učinci liječenja uspoređeni su međusobno ili s drugim postupcima koji nisu imali protumikrobno djelovanje. Većina dokaza za zacjeljivanje rana dobivena je iz istraživanja koja su uspoređivala antiseptike s pripravcima bez antimikrobne aktivnosti.

U ovom sustavnom pregledu nije pronađen konzistentan dokaz o koristi bilo koje protumikrobne terapije za dekubituse. Pronađeni su neki dokazi niže kvalitete da je više dekubitusa izliječeno kad su tretirani nekim alternativnim flasterima bez antimikrobnih svojstava u usporedbi s povidon jodom. Sve su studije imale mali broj ispitanika, a u nekim studijama je taj broj bio jako mali. Većina studija nije prijavila bitne informacije o tome kako su provedene pa je stoga bilo teško procijeniti koliko su ti rezultati točni. Potrebne su, dakle, studije veće kvalitete da bi se točno odredio učinak antimikrobnoga liječenja za dekubituse.