Dosadašnje spoznaje

Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti (engl. borderline personality disorder, BPD) često imaju poteškoće s kontrolom svojih emocija i impulsa. Mogu imati lošu sliku o sebi, brze promjene raspoloženja, mogu biti skloni samoozljeđivanju, te se teško uključuju u skladne međuljudske odnose. Različite vrste psiholoških oblika liječenja (liječenje razgovorom) razvijeni su kako bi pomogli osobama s BPD-om. Učinci ovih oblika liječenja moraju se istražiti kako bi se odlučilo koliko dobro djeluju i mogu li biti štetni.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Ovaj Cochraneov sustavni pregled je sažetak dosadašnjih spoznaja o učinkovitosti psihoterapije u osoba s BDP-om.

Metode

Uspoređeni su učinci psihološkog liječenja na osobe s BDP-om sa onima koji nisi primili liječenje, koji su nastavili uobičajenu terapiju, koji su bili na listi čekanja i onima koji su primili aktivne tretmane.

Rezultati

Pretraženi su relevantni znanstveni članci te je pronađeno 75 istraživanja (4507 ispitanika, uglavnom ženskog spola, prosječne dobi u rasponu od 14,8 do 45,7 godina). Istraživanja su ispitivala širok spektar psiholoških oblika liječenja (preko 16 vrsta). Uglavnom su provedena u ambulantnim uvjetima, a trajala su između jednog i 36 mjeseci. Dijalektička bihevioralna terapija (DBT) i terapija temeljena na mentalizaciji (MBT) bile su najviše proučavane terapije.

Psihoterapija u usporedbi s uobičajenim liječenjem

Pokazalo se kako psihoterapija smanjuje težinu simptoma BDP-a i sklonost samoubojstvu, te može smanjiti samoozljeđivanje i depresiju. Istovremeno, psihoterapija poboljšava psihološko funkcioniranje u usporedbi s uobičajenim liječenjem. DBT može biti bolji od uobičajenog liječenja u smanjenju težine BPD-a, samoozljeđivanja, te ujedno poboljšava psihosocijalno funkcioniranje. Slično tome, čini se da je MBT učinkovitiji od uobičajenog liječenja u smanjenju samoozljeđivanja, sklonosti samoubojstvu i depresije. Međutim, ovi nalazi se temelje na dokazima niske kvalitete te nije sigurno bi li se ti rezultati promijenili dodatkom novih istraživanja. Većina istraživanja nije prijavila nuspojave, a ona istraživanja koja jesu, nisu pronašla očite neželjene reakcije nakon psihoterapije. Većina istraživanja (64 od 75) financirana je bespovratnim sredstvima sveučilišta, vlasti ili zaklada. Četiri istraživanja nisu bila financirana. Ostalih sedam istraživanja nije navelo izvore financiranja.

Psihoterapija u usporedbi s listom čekanja ili izostankom liječenja

Psihoterapija je bila učinkovitija od liste čekanja u poboljšanju simptoma BPD-a, psihosocijalnog funkcioniranja i depresije, ali nije postojala jasna razlika između psihoterapije i liste čekanja za ishode samoozljeđivanja i ishode povezane sa samoubojstvom.

Zaključci

Psihoterapija može biti učinkovitija od uobičajenog liječenja u smanjenju težine simptoma BPD-a, samoozljeđivanja, ishoda povezanih sa samoubojstvom i depresijom, dok istovremeno poboljšava psihosocijalno funkcioniranje. Međutim, samo je smanjenje razine simptoma BDP-a bilo na klinički važnoj razini. U usporedbi s uobičajenim načinom liječenja, DBT se čini boljim u smanjenju ozbiljnosti BDP-a kao što je samoozljeđivanje, i poboljšava psihosocijalno funkcioniranje, a MBT se čini učinkovitijim u smanjenju samoozljeđivanja i samoubojstava. Međutim, kvaliteta dokaza procijenjena je kao niska te je pouzdanost ovih rezultata nesigurna.