Zašto je ovo pitanje važno?
Senilna makularna degeneracija (SMD) često je stanje očiju. Obično se razvija kod osoba starijih od 50 godina te dovodi do progresivnog gubitka centralnog vida. Osobama sa SMD-om čitanje ili prepoznavanje lica može biti otežano i mogu postati slabovidni.

SMD napreduje u fazama. Isprva se stvaraju žute mrlje (druze) ispod mrežnice (stražnjeg dijela oka). Nisu vidljive golim okom, ali ih mogu uočiti zdravstveni djelatnici tijekom pregleda očiju. Kako SMD napreduje, tako stanice u makuli (središnjemu dijelu mrežnice) koje su potrebne za vid odumiru. Ako krvne žile u oku počnu propuštati, stanje se klasificira kao „vlažni“ SMD. Ako nema propuštanja iz žila, stanje se naziva „suhim“ SMD-om.

Ne postoji lijek za suhi oblik SMD-a. Međutim, terapija laserom niske frekvencije (fotobiomodulacija) mogla bi zaustaviti pogoršanje vida. Pregledali smo dokaze iz dostupnih istraživanja kako bi saznali koliko je fotobiomodulacija učinkovita u liječenju suhoga oblika SMD-a i je li povezana s neželjenim nuspojavama.

Kako smo pronašli i procijenili dokaze?
Prvo smo potražili randomizirana kontrolirana istraživanja (klinička istraživanja u kojima su ispitanici nasumično raspodijeljeni u jednu od dvije ili više terapijskih skupina) jer takva istraživanja pružaju najbolje dokaze o učincima liječenja. Potom smo usporedili rezultate tih ispitivanja i saželi njihove dokaze. Na kraju smo procijenili pouzdanost dokaza na temelju čimbenika kao što su metode, veličina istraživanja i dosljednost nalaza među istraživanjima.

Što smo pronašli?
Pronašli smo dva istraživanja koja su obuhvatila ukupno 90 osoba sa suhim oblikom SMD-a. Oba istraživanja javno su financirana.

U prvom istraživanju iz Velike Britanije sa 60 ispitanika, njih 30 nosilo je svjetlosnu masku za oči osam sati svake noći tijekom razdoblja od godinu dana. Rezultati su se potom usporedili s preostalih 30 koji nisu primili nikakvo liječenje.

U drugom istraživanju iz Kanade s 30 ispitanika ispitanici su bili podvrgnuti jednom od sljedećih:

→ pet minuta terapije laserom niske frekvencije po oku, tri puta tjedno u razdoblju od tri tjedna, a postupak se ponovio nakon stanke od šest mjeseci; ili

→ lažnome liječenju tri puta tjedno tijekom razdoblja od tri tjedna, a postupak se ponovio nakon stanke od šest mjeseci.

Pet je istraživača iz tog istraživanja bilo povezano s proizvođačem uređaja za svjetlosnu terapiju koji se koristio u istraživanju (troje od njih zaposlio je proizvođač).

Pouzdanost ovih dokaza je niska do vrlo niska, jer se temelji samo na dva mala istraživanja. Načini na koji su ta istraživanja provedena vjerojatno su prouzročili pogreške u rezultatima.

Dokazi sugeriraju da fotobiomodulacija:

→ možda malo ili nimalo utječe na promjene u oštrini vida godinu dana nakon početka liječenja u usporedbi s izostankom liječenja ili lažnim liječenjem;

→ možda malo ili nimalo utječe na napredak SMD-a nakon godinu dana;

→ možda može poboljšati sposobnost osobe da razlikuje predmete od njihove pozadine;

→ možda malo ili nimalo utječe na oštrinu vida prema izvještajima pacijenata.

Pouzdanost dokaza nije dovoljna kako bi odredili utječe li fotobiomodulacija nakon godinu dana liječenja na sljedeće:

→ napredak u vlažni oblik SMD-a.

Budući da niti jedno od istraživanja nije dalo informacije o nekim ishodima, iz dokaza ne možemo utvrditi ni utječe li, nakon godinu dana liječenja, fotobiomodulacija na sljedeće:

→ vid na blizinu;

→ vid pri slabome osvjetljenju, ili

→ brzinu čitanja.

Što ovi rezultati znače?
U usporedbi s izostankom liječenja ili lažnim liječenjem, fotobiomodulacija možda malo ili nimalo utječe na oštrinu vida ili napredak suhoga oblika SMD-a godinu dana nakon početka liječenja.

Ne znamo utječe li fotobiomodulacija na druge aspekte kao što su napredak u vlažni oblik SMD-a ili promjene u vidu na blizu. Kvalitetnih istraživanja na tu temu nema dovoljno ili ih nema uopće.

Datum pretraživanja literature
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2020. godine.