Smatra se da bi bakterija koja je uzročnik tuberkuloze mogla biti povezana s uzrokom Crohnove bolesti zbog sličnosti u oštećenjima (lezijama) koje se viđaju na mikroskopskoj razini kod tuberkuloze i Crohnove bolesti. Četiri studije ispitale su učinkovitost primjene antituberkulotske terapije na smanjenje rizika od ponovne aktivacije bolesti kod pacijenata s neaktivnom Crohnovom bolesti. Rezultati tih studija pokazali su da bi takva terapija mogla biti učinkovita. Međutim, to i dalje nije definitivno dokazano te se antituberkulotici ne bi smjeli koristiti u terapiji Crohnove bolesti bez daljnjih ispitivanja.

Što je Crohnova bolest?

Crohnova bolest je kronična upalna bolest koja se može javiti u bilo kojem dijelu gastrointestinalnog trakta kod ljudi bilo koje životne dobi. Najčešći simptomi uključuju gubitak težine, proljev te bolove u trbuhu. Kada bolesnici s Crohnovom bolesti imaju simptome bolesti tada kažemo da je bolest „aktivna“. Kada se ti simptomi povuku, bolest je u remisiji.

Istraživačko pitanje

Prevencija relapsa (ponovne pojave simptoma) je jako važan cilj u terapiji Crohnove bolesti. Trenutno ne postoji niti jedan režim terapije koji u potpunosti sprječava relaps niti je bez značajnijih nuspojava. Smatra se da bi bakterija uzročnik tuberkuloze mogla biti povezana s uzrokom Crohnove bolesti zbog sličnosti u lezijama na mikroskopskoj razini kod tuberkuloze i Crohnove bolesti. U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature istraživači su htjeli ispitati je li antituberkulotska terapija bolja od placeba u održavanju remisije Crohnove bolesti.

Što je antituberkulotska terapija?

Antituberkulotska terapija najčešće je kombinacija antibiotika i drugih antibakterijskih lijekova.

Što su znanstvenici istražili?

Istraživano je da li antituberkulotska terapija održava stanje remisije kod oboljelih od Crohnove bolesti te uzrokuje li takva terapija ikakve nuspojave. Temeljito je pretražena medicinska literatura objavljena do 22. lipnja 2015.

Rezultati istraživanja

Pronađene su četiri studije koje su uključivale ukupno 206 sudionika. Međutim, sve pronađene studije bile su male te je kvaliteta tih istraživanja bila upitna. Ispitivale su učinkovitost antituberkulotske terapije (na primjer klofazimin ili kombinacije s klofaziminom, rifampin, etambutol, dapson ili kombinacije s klaritromicinom, rifabutinom ili klofaziminom) u odnosu na placebo (inaktivni oblici). Zaključeno je da antituberkulotska terapija može povoljno utjecati na prevenciju relapsa kod oboljelih od Crohnove bolesti u stanju remisije. Međutim, dobiveni rezultati su nepouzdani zbog upitne kvalitete samih ispitivanja te zbog malog broja sudionika. Pacijenti podvrgnuti antituberkulotskoj terapiji doživjeli su više nuspojava od skupine na placebu. Najčešće nuspojave uključivale su povratnu promjenu boje kože (reverzibilnu diskoloraciju) i osip. Niti jedna ozbiljna nuspojava nije prijavljena ni u jednoj od četiri studije. Predlaže se provođenje daljnjih kvalitetnijih istraživanja o učinkovitosti antituberkulotske terapije u održavanju remisije kod oboljelih od Crohnove bolesti koja je u inaktivnom stadiju.