Oralno (na usta) primijenjeni misoprostol učinkovit je za izazivanje (induciranje) trudova. Učinkovitiji je od placeba, jednako učinkovit kao vaginalno primjenjen misoprostol i dovodi do manjeg broja carskih rezova nego vaginalno primijenjeni dinoproston ili oksitocin. Međutim, još nema dovoljno podataka iz randomiziranih kontroliranih studija kako bi se odredila najsigurnija doza.

Indukcija trudova u kasnoj trudnoći koristi se kako bi se izbjegle komplikacije kada su trudnica ili njezino nerođeno dijete u opasnosti. Razlozi za indukciju trudova uključuju prekoračenje termina, pucanje membrana prije pojave trudova i visoki krvni tlak. Prostaglandini su hormoni prirodno prisutni u uterusu (maternici); oni omekšavaju vrat maternice (cerviks) i stimuliraju kontrakcije u trudovima. Sintetski prostaglandin E2 dinoproston može se primijeniti vaginalno za indukciju trudova, ali je nestabilan pri sobnoj temperaturi i skup. Oralni misoprostol je sintetski analog prostaglandina E1, jeftin i neosjetljiv na toplinu, a izvorno razvijen za terapiju čireva na želucu.

Ovaj Cochrane sustavni pregled 76 randomiziranih kontroliranih studija (14.412 sudionica) pronašao je određene dokaze da je oralni misoprostol barem jednako učinkovit kao trenutno korištene metode indukcije trudova. Devet studija (1.282 žena) pokazalo je da je oralni misoprostol bio jednak intravenskoj infuziji oksitocina, ali je doveo do značajno manje carskih rezova. Viša stopa onečišćenja amnionske tekućine mekonijem nije bilo povezano s bilo kakvim učinkom na nerođeno dijete i moglo bi biti posljedica izravnog djelovanja misoprostola na probavni sustav djeteta. Taj učinak bio je opažen i kod vaginalnog misoprostola, ali u manjoj količini. U 37 studija (6.417 sudionica) koje su uspoređivale oralno i vaginalno primjenjen misoprostol nađeni su podatci o sličnoj učinkovitosti, ali u skupini žena koje su primale oralni misoprostol djeca su bila boljeg stanja pri porodu i manje krvarenja poslije poroda.

U 12 studija (3.859 žena) koje su uspoređivale oralni misoprostol i vaginalni dinoproston, žene koje su dobivale misoprostol imale su manju potrebu za carskim rezom (21% u usporedbi s 26%), iako je indukcija bila sporija. Najčešća doza misoprostola u ovim studijama bila je 20 mikrograma. Stope hiperstimulacije i onečišćenja mekonijem bile su slične kod misoprostola i dinoprostona.

Devet studija (1.109 žena) koje su uspoređivale oralni misoprostol i placebo pokazale su da je oralni misoprostol učinkovitiji od placeba za indukciju trudova, s manje carskih rezova i manje prijema na odjele neonatalne intenzivne skrbi. Kvaliteta dokaza za neke usporedba je bila vrlo visoka (na primjer, usporedba oralnog i vaginalnog misoprostola), ali je snaga preporuka bila manja za druge usporedbe.