Uvod

Demencija je globalni zdravstveni problem. Šećerna bolest tipa 2 – oblik šećerne bolesti koji postaje češći sa starijom životnom dobi – povećava rizik od razvoja demencije. Šećerna bolest tipa 1, koja se obično pojavljuje u ranijoj životnoj dobi, uvijek se liječi inzulinom; međutim kod liječenja šećerne bolesti tipa 2 postoje različiti načini liječenja, uključujući i promjenu načina života te različite lijekove. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je analizirati koji su načini liječenja šećerne bolesti tipa 2 bolji od drugih u smislu sprječavanja bilo demencije bilo manje ozbiljnog pada kognitivnih sposobnosti (pamćenja i drugih vještina razmišljanja).

Kako je provedeno istraživanje?

Pretražili smo medicinske baze podataka za klinička ispitivanja u kojima su sudionici nasumice raspoređeni u skupine s različitim načinom liječenja šećerne bolesti tipa 2 i u kojima su kognitivne sposobnosti mjerene na početku i na kraju ispitivanja. Zanimali su nas samo načini liječenja šećerne bolesti tipa 2 koje preporučuju međunarodne kliničke smjernice (engl., clinical practice guidelines, CPGs). Analizirali smo pronađene podatke iz studija koje su ispitivale učinke na demenciju i kognitivne sposobnosti, stope smrtnosti i nuspojava hipoglikemije, odnosno kada razina glukoze u krvi padne prenisko, a što može biti posljedica liječenja.

Ključni rezultati

Pronašli smo sedam randomiziranih kontroliranih ispitivanja za uključivanje u ovaj pregled, ali smo mogli dobiti samo podatke o kognitivnim sposobnostima iz četiri ispitivanja. Od ovih četiri ispitivanja, dvije su veće studije imale ukupno 13.934 sudionika i uspoređivale su strategiju standardnog liječenja s više intenzivnom strategijom čiji je cilj držati razinu glukoze u krvi nižom. Dvije manje studije od kojih je svaka imala oko 150 sudionika, uspoređivale su liječenje različitim lijekovima, ali u obadvije studije jedan od načina liječenja je bio lijek za koji se općenito smatra da nije prikladan za starije bolesnike. Pronašli smo da nema pouzdanih dokaza koji bi potvrdili da je bilo koja od terapija analiziranih u tim ispitivanjima bio bolji u odnosu na bilo koji drugi za sprječavanje demencije ili gubitka kognitivnih sposobnosti. Za strategiju intenzivnog liječenja je bila veća vjerojatnost nego za standardni način liječenja da će uzrokovati hipoglikemiju, ali nije bilo razlike u smrtnosti.

Kvaliteta dokaza

Kvalitetu dokaza za sve ishode procijenili smo kao nisku do umjerenu zbog rizika od pristranosti u uključenim ispitivanjima, zbog malog uzorka i neprecizne procjene učinaka. To znači da je naše povjerenje u rezultate ograničeno.