Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirani su dokazi o primjeni inzulina i oralnih lijekova u liječenju šećerne bolesti povezane s cističnom fibrozom.

Dosadašnje spoznaje

Cistična fibroza je najčešća genetska bolest u bijelaca, koja skraćuje životni vijek, a oštećuje pluća i gušteraču. Gušterača proizvodi inzulin, hormon potreban tijelu za unos šećera u stanice (poput jetrenih, mišićnih i masnih stanica) i njegovu pretvorbu u energiju. Osobe s cističnom fibrozom trebaju uzimati visokokaloričnu hranu za održavanje dovoljne mišićne mase da bi nadoknadile poteškoće s disanjem uzrokovane oštećenjem pluća. Važno je za ljude koji boluju od dijabetesa kao dodatne komplikacije, da učinkovito prevode šećer u energiju, da bi nadvladali teškoće s disanjem i održali idealnu tjelesnu težinu. Upalni procesi u cističnoj fibrozi mogu smanjiti proizvodnju inzulina, a zatim smanjiti njegov učinak uzrokujući inzulinsku neosjetljivost (rezistenciju). Zbog produljenja životnoga vijeka osoba s cističnom fibrozom, povećala se za 50% i vjerojatnost dobivanja dijabetesa povezanog s cističnom fibrozom. Stoga su proučeni različiti načini liječenja u pokušaju zadržavanja kvalitete zdravlja tih bolesnika. Ti oblici liječenja uključuju umjetne izvore inzulina (kao što je dugodjelujući glargin ili kratkodjelujući protamin inzulin), lijekovi koji pojačavaju vlastito oslobađanje inzulina ili koji utječu na inzulinsku neosjetljivost (pogotovo jer je to povezano s upalom koja nastaje u toj bolesti).

Datum pretraživanja literature

Dokazi se temelje na analizi literature objavljene do 18. veljače 2016.

Obilježja studija

Uključena su četiri randomizirana kontrolirana pokusa s ukupno 200 sudionika. Trajanje kliničkih pokusa bilo je u rasponu od jedne doze do 24 mjeseca liječenja. Tri klinička pokusa usporedila su inzulin (iz brizgalice za inzulin) i tablete repaglinida, a uključivali su 180 ljudi. Sudionici kliničkog pokusa imali su prosječnu dob od 25 godina i blag do težak slučaj dijabetesa. Jedan od tih kliničkih pokusa (73 osobe) izravno je usporedio dvije liječene skupine izravno u razdoblju od dvije godine. U preostala dva pokusa proučavala se i treća mogućnost liječenja – u jednom (7 osoba) je uspoređena jedna doze inzulina s repaglinidom, bez trećeg lijeka, a u drugom (100 ljudi) je uspoređen inzulin s repaglinidom i s placebom (lažnom tabletom bez aktivnih lijekova ) tijekom 12 mjeseci. Četvrto kliničko ispitivanje obuhvatilo je 20 sudionika s prosječnom dobi od 34 godine i uspoređivao se dugodjelujući inzulin glargin s kratkodjelujućim neutralnim protamin Hagedorn inzulinom tijekom od 12 tjedana.

Ključni rezultati

Nije se uspjelo dokazati da je bilo koji način liječenja bolji od ostalih. Uočeno je samo nekoliko slučajeva hipoglikemije (niske koncentracije šećera u krvi) u tri od četiri klinička pokusa (ni jedan slučaj u najduljem kliničkom pokusu), ali ti su se događaji riješili bez daljnje obrade. Dugoročne studije i dalje su potrebne da se vidi kako kontrola dijabetesa uzrokovanog cističnom finbrozom utječe na plućnu funkciju. Također treba istražiti potencijal različitih drugih tvari u kombinaciji s inzulinom da bi mu se poboljšao učinak, pogotovo tvari s protuupalnim djelovanjem.

Kvaliteta dokaza

Sudionici su uglavnom mogli prepoznati koji su lijek primali (npr. inzulin s pomoću brizgalice ili repaglinid kao tablete), pa se klinički pokusi nisu mogli postaviti kao dvostruko slijepi (osim kada su se uspoređivale tablete repaglinida i placeba). Pozitivna je stvar što je u dva pokusa provedena randomizacija (nasumično razvrstavanje ispitanika). Međutim, u druga dva prikaza kliničkih pokusa nije bilo jasno navedeno kako je odlučeno koji ispitanik će biti razvrstan u koju skupinu. U samo jednom kliničkom pokusu jasno je navedeno da ni jedan ispitanik nije znao unaprijed u koju će skupinu biti razvrstan, a u ostala tri klinička pokusa to nije bilo navedeno. Ako se unaprijed znalo tko će biti u kojoj skupini to može biti izvor pristranosti. Na primjer, zdraviji sudionici možda su raspoređeni u jednu skupinu da bi ispitalo da neka vrsta liječenja ima bolje rezultate. Osim toga, mnogi rezultati nisu bili u cijelosti objavljeni u pronađenim znanstvenim radovima. Na koncu, možda postoji pristranost u rezultatima, jer količine inzulina i repaglinida nisu bile usporedive.