Dosadašnje spoznaje

Kronična spontana urtikarija (CSU) je stanje obilježeno osipom sa crvenim ispupčenjima na koži koja svrbe ili koprivnjačom, koji se javlja bez poznatog uzroka. Drugi nazivi za to stanje su kronična idiopatska ili kronična obična urtikarija. "Spontana" urtikarija se razlikuje od "inducibilne" ili "fizičke" urtikarije, koja nastaja zbog specifičnih uzroka poput hladnoće ili pritiska. Naziv "kronična" upućuje da je stanje dugotrajno, odnosno da traje najmanje šest tjedana. Osip može izazivati intenzivan svrbež, a izgled osipa može biti neugledan i uzrokovati nelagodu oboljelima. U nekim slučajevima, uz osip se mogu javiti i dublje otekline, poznate kao angioedem, stanje koje se najčešće viđa oko očiju i usta.

Lijekovi H-1 antihistaminici su glavna terapija urtikarije iako oni samo kontroliraju stanje umjesto da liječe. Mnogi antihistaminici su dostupni u bezreceptnoj prodaji.

Istraživačko pitanje

Koji H-1 antihistaminici su učinkoviti i sigurni za CSU?

Značajke istraživanja

Uključeno je 73 randomiziranih kontroliranih studija s 9759 sudionika svih dobi, u kojima je istraženo mogu li lijekovi dovesti do potpunog potiskivanja urtikarije. Trajanje terapije istraženo u tim studijama bilo je do dva tjedna (kratkoročno) ili dulje od dva tjedna, a do tri mjeseca (srednja duljina trajanja).

Ključni rezultati

Analizirane su studije u kojima je jedan lijek bio uspoređivan s drugim ili placebom (izravne usporedbe). Rezultati kliničkih pokusa pokazuju da je za opću upotrebu 10 mg cetirizina jednom dnevno bilo učinkovito za potpuno potiskivanje urtikarije u kratkom i srednjem razdoblju davanja terapije, iako ne kod svih osoba. Neki učinak ima i desloratadin u dozi od 5 mg dnevno kroz dulje vrijeme i 20 mg kratkoročno. Levocetirizin u dozi od 5 mg bio je učinkovit za potpuno potiskivanje urtikarije kroz dulje vrijeme trajanja terapije, ali ne kratkoročno. Viša doza od 20 mg bila je učinkovita kratkoročno, ali 10 mg nije.

Nuspojave, poput glavobolje ili suhoće usta, bile su podnošljive kod većine antihistaminika. Dokazi su manje jasni za poboljšanje kvalitete života (npr. manje poremećaja spavanja zbog svrbeža, manje nelagode zbog izgleda osipa) jer brojne studije to nisu istražile.

Ne može se odrediti je li neki od lijekova antihistaminika bolje od ostalih jer nije bilo izravne usporedbe svake moguće kombinacije.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza za većinu ishoda je bila niska. Potrebno je više dobro osmišljenih i detaljno opisanih studija kako bi se utvrdilo koliko dobro ti lijekovi djeluju i jesu li zabilježene kakve nuspojave, a osobito je važno istražiti djelovanje terapije kroz dulje vrijeme od nekoliko mjeseci.